Španjolski gradovi Castellón, Granollers, Llíria i Torrevieja bit će od 2. do 19. prosinca 2021. domaćini 25. Svjetskog prvenstva rukometašica i prvog na kojem će igrati 32 reprezentacije. Ždrijeb 8 skupina po 4 reprezentacije održan je u Castellónu, Hrvatska ga je kao brončana s posljednjeg Europskog prvenstva dočekala u ulozi nositelja, a završila u skupini G u društvu drugog predstavnika Azije te prvog i trećeg predstavnika Južne i Srednje Amerike.

Prvenstva Južne i Srednje Amerike (od 5. do 9. listopada u Paragvaju) te Azije (15. do 25. rujna) tek se trebaju održati, ali već se može s priličnom sigurnošću zaključiti tko će nam biti suparnici.

Borba sa Španjolkama

- Azijski broj 2 bit će najvjerojatnije Japan, pogotovo što na Azijskom prvenstvu ne sudjeluje Kina, a Brazil bi po svemu trebao biti broj 1 na Prvenstvu Južne i Srednje Amerike s kojeg kao broj 3 očekujem Paragvaj ili Čile - kaže Nenad Šoštarić, izbornik naše ženske seniorske reprezentacije, koji odmah gleda i korak dalje, prema drugom krugu u kojem se naša skupina (prolaze 3 reprezentacije) spaja sa skupinom H u kojoj su Španjolska, Austrija, drugi predstavnik Južne Amerike i šesti iz Azije.
- Očekujem da će Argentina doći kao druga s Prvenstva Južne i Srednje Amerike, a treba imati na umu da dosta Argentinki igra u Europi, većina u Španjolskoj i da imaju iskustva.

U tom drugom krugu se igra u 4 skupine po 6 reprezentacija, po dvije prvoplasirane iz svake prolaze u četvrtfinale, a ostale razigravaju za plasman.
- Ja se iskreno nadam da ćemo na prva dva mjesta u našoj skupini biti mi i Španjolke.

Što ne znači da nas čeka lagan posao do toga, dapače. Za početak u skupini prvog kruga su definitivno najopasnije Brazilke.
- Kod njih će dosta ovisiti u kojem će sastavu doći na SP, Do Nascimento se oprostila u Tokiju, ne znam hoće li igrati Amorim, kakvo će biti stanje s ostalima, ali oni su bez obzira na sve dobra reprezentacija koja ima europski štih igre. Puno ih igra u Rumunjskoj, od ove godine je tamo i glavni motor, srednja vanjska Rodrigues, dvije igračice su u slovenskom Krimu, dvije mlade u francuskom Metzu... Godinama su prvakinje Južne Amerike iako se počela buditi Argentina, definitivno su vrlo respektabilna reprezentacija iako nije više na vrhuncu kao što je bila 2013. kad su bile svjetske prvakinje u Beogradu.

Deset puta su Brazilke bile prvakinje Južne Amerike, a od Sydneyja su stalne sudionice OI na kojima im je najbolji rezultat 5. mjesto u Riju 2016., dok su ove godine u Tokiju bile 11. Dobile su Mađarsku, odigrale neodlučeno s Rusijom, izgubile od Španjolske, Švedske i Francuske i nisu prošle u četvrtfinale. Na posljednja tri SP-a, nakon zlata 2013. godine, bile su 10., 18. i 17.

Japanke su također nastupale na OI u Tokiju kao domaćin Igara i završile nastup na posljednjem, 12. mjestu. Na prošlom SP prije dvije godine bile su 10. što im je najbolji rezultat do 1975. godine.
- I kod Japana je neizvjesno u kojem će sastavu nastupiti jer oni imaju dosta promjena nakon olimpijskih ciklusa. Kako gledam svašta, tako sam gledao i neke utakmice japanskog prvenstva i ono što njih karakterizira je brzi protok lopte, pucaju bez zadrške, dobri su finteri i protiv njih obrana mora biti gusta, dobra. Dosad im je samo desno krilo igralo u Europi, a sad su dvije igračice otišle u njemački Thüringer, jedna je kod Dvoršeka u Albi... Imaju dosta starijih igračica i bit će zanimljivo kako će nastaviti, hoće li im ostati danski izbornik.

Odličan rezultat juniorki

No u cijeloj priči je najbitnije da je hrvatski ženski rukomet opet uhvatio priključak sa svjetskim vrhom i da Kraljice šoka nakon europske bronce na svako iduće natjecanje idu u sasvim drukčijoj ulozi nego što je to bio slučaj prije EP koje su završile na postolju. I to idu s argumentima.
- Naša prednost je što smo prije 4-5 godina dotaknuli dno i krenuli ispočetka ranije od nekih drugih, ne zato što je to bilo planirano, nego smo morali. Na tom putu je bilo i plaćanja školarine, to je normalno, ali sad smo već došli na dosta zavidnu razinu i definitivno spadamo u gornju razinu europskog, a to znači i svjetskog rukometa.

Odlično su se u to uklopili i rezultati mlađih selekcija jer nije mala stvar imati i kadetsku i juniorsku među 8 najboljih u Europi.
- Juniorke su napravile odličan rezultat, a to je prvenstveno posljedica toga što su kvalitetno radile kao ekipa, a kadetska generacija je zbilja talentirana na dosta mjesta i što je najbolje isto je i u generacijama iza njih, 2006. i 2008. godište, i ne treba se bojati za perspektivu.

Ali treba pametnije raditi unutar nacionalnog Saveza nego što je to bilo slučaj u prethodnim godinama, a pritom nema potrebe za izmišljanjem “tople vode”. Danas se svi dive Mađaricama čije mlade selekcije uredno skupljaju zlata, divimo se Francuzima, Nizozemkama, a nikakve tajne tu nema. Priča je vrlo jednostavna i svodi se na rukometne akademije. Ima ih Francuska, ima ih Mađarska, ima ih Nizozemska, ima ih odnedavno Švicarska... Imaju i više novca od nas? Imaju, ali nije riječ “svemirskom programu”, niti se mora krenuti tako da sve bude “vrhunski, neviđeno, ultramoderno”. Novac je bitan, ali da bi ga imao moraš i nešto stvoriti, a vječno oslanjanje većine hrvatskih saveza samo na ono što će ti kapnuti od države preko HOO-a, SDUŠ-a ili čega već i vječno kukanje kako ne kaplje dovoljno je zapravo samo idealna isprika za nerad, neplaniranje i nedostatak ideja.

Može se napasti i medalja

Na primjeru brončanih rukometašica se jasno vidi kako se s malo može napraviti jako puno. Ako znaš što radiš i gdje želiš doći.
- Ne možeš s 15. mjesta skočiti na prvo, takve skokove je nemoguće raditi, ali mi smo sad tu, peti, sedmi ili osmi, to je i pitanje dana, ali smo ponovo u vrhu.

Odnosno na poziciji s koje možeš napasti i medalju kad se ukaže prilika. I to treba nadograđivati, a ni slučajno profućkati priliku za dodatni iskorak jer su “to samo žene”.