Bivši hrvatski izbornik Hrvoje Horvat prije desetak dana našao se u centru pozornosti njemačke rukometne javnosti. Dobio je otkaz u Wetzlaru na način na koji je malo tko očekivao.
Horvat je preuzeo Wetzlar prije Nove godine u teškoj borbi za ostanak. Od dolaska se nije uspio puno pomaknuti, izborio je tek jednu pobjedu, a posljednji susret prije nesretnog raspleta donio je domaći poraz od najvećeg konkurenta u borbi za ostanak Mindena. I to bi vjerojatno prošlo OK, jer je Wetzlar još u prednosti nad Mindenom u borbi za ostanak, ali se onda dogodilo jutro u kojem je Horvat obavijestio klub da je potpisao ugovor za sljedeću sezonu sa švicarskom Schaffhausenom.
Samo sat vremena kasnije, klub koji je prihvatio ponudu da Horvat bude trener samo do kraja sezone, dao mu je otkaz s vidnom ljutnjom što se takvo nešto uopće dogodilo. Nijemcima je pogođen rukometni ponos na koji su s razlogom osjetljivi, pa ako zamjeraju Horvatu, ni klub nije odreagirao baš njemački u takvim okolnostima. No, bilo kako bilo, Horvat više nije trener Wetzlara, dobio je otkaz, samo tri mjeseca nakon što mu se isto dogodilo i u reprezentaciji Hrvatske.
Dobiti takva dva otkaza u rukometu nije ni lako ni jednostavno, a još je veća stvar da je na njegovu adresu sletjela i treća odlična ponuda za nastavak karijere od Giorgija Behra, čelnog čovjeka najboljeg švicarskog kluba posljednjih godina. Horvat je mladi trener i sigurno ga ne treba prekrižiti bez obzira na po mnogima loše dojmove koje je ostavio u posljednje vrijeme, posebno u medijskim istupima. No i to je vjerojatno stvar koja dolazi s vremenom i s godinama.
U međuvremenu je već u Schaffhausenu predstavljen kao novi šef struke za iduću sezonu umjesto Islanđanina Eyolfssona, koji je usput rečeno klub doveo ove sezone do četvrtfinala Europske lige. Dakle, to nije mala stvar, što samo govori kakav Horvat respekt ima u očima Behra, jednog od najmoćnijih ljudi Švicarske uopće.
Što uopće reći nakon ova tri-četiri turbulentna mjeseca?
- Ništa, to su stvari koje idu uz posao kojim se bavim. Rezultati su isključivo moja odgovornost. Rezultat nije štimao, Wetzlar je imao svoje probleme, u reprezentaciji je igra bila jako dobra, osim s Egiptom s kojim nije bilo OK. Trebali smo se dokopati četvrtfinala, nismo uspjeli i to je to.
Zašto niste uspjeli u reprezentaciji? Počeli ste s promjenama, pa se vratili na staro i izgubili sve. Djelovali ste vrlo nesigurno.
- Puno smo mi pričali i prije i nakon prvenstva o tim situacijama. Zaključak je da se dogodio splet loših okolnosti u kojima je psihologija s pritiskom uradila svoje. Kada se vratim samo na SP... Na startu smo malo zarotirali vratare, promijenili neke stvari, promijenili golmane dan prije utakmice. Nismo startali s naših 5-1, a trebali smo tko god da je ostao. Kada te nagrize nesigurnost, ne igraš što možeš. Šteta što je to s Egiptom bila prva utakmica, da je došla kasnije uvjeren sam da bi bilo drugačije.
Ipak, nije problem samo Egipat nego i cijeli mandat u koji se krenulo s nečim, pa se odustalo.
- Mi smo krenuli u olimpijske kvalifikacije s momčadi koju smo imali. Bili smo više izigrani, nego nadigrani u Montpellieru, što svi znaju. Krenuli smo nakon toga u smjeru pomlađivanja, uveli veliki broj mladih, pa je došlo prvenstvo u Mađarskoj na kojem se dogodilo dosta peha oko korone, ali se u konačnici isprofilirala selekcija nekoliko mladih igrača. Kombinirali smo s iskusnima, svjesni da samo s mladima to ne bi bilo dovoljno dobro i ispalo je to po pitanju širine dobro, tim koji će biti budućnost. Imali smo viziju, ali puno puta neke stvari ovise o trenutnoj situaciji i zato ne bih to nazvao lutanjem, nego spletom okolnosti. Ali pri tom ću ponoviti, to nije nikakav alibi, bio sam svjestan kada sam ulazio u to i odgovornost za rezultat je isključivo moja.
Teško ste se nosili s pritiskom, a na kraju ste eksplodirali?
- Ne bih rekao da je to pritisak. To je sustav života u kojem funkcioniramo, prihvatio to netko ili ne. Tako svijet funkcionira. Kad bacaš cvijeće, dobiješ nazad cvijeće, kada bacaš kamenje, vrati se kamenje. Tako je i s riječima. Svatko će uzeti situaciju kako je vidi. Ne bih se zato opterećivao kako je tko uzeo neke stvari. Oni koji me poznaju, znaju poruku koju sam poslao. To mi je najvažnije. Puno važnije od toga što je tko mislio ili rekao.
Teško je čuti loše stvari?
- Istina, ali uvijek postoji mjera, profesionalnost i ako netko kaže s razlogom da je bilo loše, onda je to tako ljutio se ja ili ne, ali moram se nositi s tim. Ne bih se vraćao na to, vratio bih se recimo da je sve to bilo blizu dobrog, ali nije otišlo kako smo željeli. Čuo sam i lijepe komentare nakon Danske, nije to ni bez veze, ni slučajno. I to želim naglasiti.
Koliko ste naučili od svega u posljednjih nekoliko mjeseci?
- Voditi momčad kao što je reprezentacija Hrvatske veliko je iskustvo koje te obogaćuje svakim treningom. Nemoguće je procijeniti koliko je to iskustvo ogromno, to se ne da objasniti, to moraš osjetiti. Pritisak je uvijek tu dok radiš ovaj posao. Vanjske okolnosti su nekad ovakve, nekad onakve i bitno je kako ih mi uzimamo. S vremenom se uvijek čovjek s tim lakše nosi.
Ni Wetzlar nije donio lijepu priču?
- Ne mogu biti sretan. Priželjkivao sam drugačije, ali momčad koju nisi slagao teško je voditi. Da je bilo dobro složeno, ne bi ni bilo razloga za moj dolazak. A sada samo vjerujem, da sam ostao, da bismo ostali u ligi. No što bi bilo… Dobio sam ponudu Schaffhausena, to je zasmetalo Wetzlaru, to je njihova odluka i ne mogu je komentirati. Samo prihvatiti.
Kako Schaffhausen, malo je neobično nakon dva teška otkaza dobiti tako dobru novu priliku?
- U Schaffhausenu je trenutačno trener Islanđanin, odlazi na kraju sezone. Kontaktirali su me još prije dva mjeseca, rekli smo da ćemo kasnije, jer da nema smisla dok imam posao u Wetzlaru, ali oni nisu odustajali, htjeli su biti sigurni. Schaffhausen je klub velike tradicije, odlične organizacije i jedna priča koja je dobra, daje samopouzdanje.
Ipak malo neobično?
- Rukomet nije velika obitelj, svi sve znaju, sigurno su kontaktirali ljude koji me znaju i znaju dobro u što ulaze. Ljudi su očito rekli dobre stvari i to svakako godi i obvezuje. To je najvažnije u cijeloj priči. I kod jednih i kod drugih je veliki ulaz bio ono što sam napravio svojedobno u Našicama.
Kako komentirate novog izbornika Gorana Perkovaca i reprezentaciju u periodu nakon vašeg?
- Ne bih se upuštao u sličnu razinu komunikacije na kojoj su mene komentirali. Nisam sretan s bodovnim stanjem. Ja sam u sličnim uvjetima preuzeo tim uoči Montpelliera, ali to tako danas funkcionira, nema više priprema od dva mjeseca… Imaš ciljano vrijeme, moraš znati na čemu ćeš raditi i čemu ćeš se posvetiti. Perspektive ima, ima i talenta. Vidjeli smo i Načinovića, i Lučina, i Glavaša, i Kuzmanovića, spojiti mlade s iskusnima je pravi put da to bude što svi očekujemo.
Imali ste predstavljanje u Švicarskoj?
- Više rješavanje nekih tehničkih pitanja za budućnost i razgovora oko rostera za sljedeću sezonu da bismo stvorili jasnu sliku. Došla je situacija da nakon godina dominacije imaju sada jaku konkurenciju u Kriensu iz Luzerna koji je oživio s povratkom Andyja Schmidta. Tamo je Šipić, dovode Musu, dovode francuskog vratara Bonnefoia iz Montpelliera, žele se razvijati. Schaffhausen ima dobru momčad, ovisno o postojećim ugovorima vidjet ćemo što je moguće nadograditi. Tamo su naši Obranović i Pilipović, koji je branio kod mene u Nexeu, odlazi Zimmer s gola, dolazi Francuz Meyer, Tominec se oprašta, dolazi poljski bek Pietrasik, tu je Canellas, koji je lider, odlični Odin Richardsson na desnom krilu… Mislim da ćemo biti dobri i veselim se novom izazovu.
A što do početka nove sezone?
- Sada malo odmora, obitelj, Pag i klasika… - zaključio je Hrvoje Horvat.
Činjenica da je mlad, da nastavlja s poslom u dobrom okruženju je za respekt. U protekla četiri mjeseca naučio je više nego u cijeloj trenerskoj karijeri do tada. Ponovit ćemo ono što smo rekli prije nego je postao hrvatski izbornik. Premda kada te zovu za izbornika nikad nije rano mislimo kako je on ipak prerano dobio priliku za izborničku funkciju. A to nije lako i sam se uvjerio.