Furiozno izdanje Hrvatske: Kauboji u Bratislavi uništili nemoćnu Slovačku

Hrvatska je u Bratislavi gotovo osigurala broj 1 u skupini i bit će među nositeljima EP u Danskoj. Za to nam treba egal protiv Latvije samo… U nadahnutom prvom dijelu riješili smo sve, nije bilo šale, kada treba uvijek je tako kod njih. Zato i jesu to što jesu. Mađarski kiks u Latviji pretvorio je zadnju utakmicu s Latvijom skoro u čistu reviju u Umagu. No, i to treba odraditi. Cilj je ostvaren, još jedan na kraju duple sezone – za pamćenje!

Makar s druge strane nisu bili ni Danci, ni Španjolci, ni Francuzi – činilo se kao da jesu, barem prije utakmice. Umorna Hrvatska koja je jedva dočekala ljeto morala je obaviti posao koji je postavljen kao cilj uoči starta kvalifikacija za EP - biti prvi u skupini. A to je značilo pobijediti Slovačku u Bratislavi, Slovačku s kojom nam nikad nije bilo lako, koja ima niz odličnih igrača, motiviranih, koja je deset dana na okupu što u ovo vrijeme predstavlja veliku prednost. Naši su se skupili u jedan dan, otišli u Bratislavu praktično bez treninga, bez Kopljara, bez Ninčevića, bez Alilovića i doista je bilo teško predvidjeti njihovu reakciju na se te detalje koji su pratili uvod u utakmicu. No, što je tu je. Nisu jednom pokazali da su najbolji kada je najteže.

No, ipak nismo očekivali da će se tako odnositi prema Slovacima, doslovno ih razbiti u samo 15 minuta. Teško se sjetiti takve dominacije. Igra je bila vrlo jednostvano postavljena, bez previše filozofije. Obrana 6-0, plitko, jer protiv niske slovačke vanjske linije nije trebalo drugačije. Radili su u sredini Vuković i Gojun veliki posao, mijenjali napadače Lackovića i Vorija i bila je to Hrvatska rukometna 'tika taka'. Dovoljno je reći da je počela sedmorka sa FF u Kolnu, sa 4 aduta iz Kielca i 3 iz Hamburga, što je za Slovake bio totalni užas. A znate kako je to kada igra Duvnjak. Obrana, polukontra, kontra, pa u napadu na glavu ako se protivnik postavi. Nema tu pomoći. Slovačke nije bilo nigdje.

Oni su pokušali sa 6-0 zaustaviti naš napad, ali odmah ih je Lacković razuvjerio da tu nema pomoći. Pa su mijenjali na 5-1 s Durišom, pa je trener Peter David morao izvući potpuno razbijenog Štohla i staviti na gol Puteru. A Hrvatska je radila sjajno. Detalji, prvi gol smo primili na 0:6 u 7. minuti, do +10 smo došli u 19. minuti i to održali do kraja poluvremena makar je bilo jasno da će prva postava ubrzo na predah. Lacković i Vori su igrali napad Gojun i Vuković obranu, pola poluvremena odradio je Duvnjak, pola Valčić, pola Buntić, pola Stepančić, a Čupić i Štrlek bili su efikasni, posebno raspoložen Štrlek koji je Štohlu zabijao i neviđene golove, tako da je slovačka publika pljeskala našem rukometu. I naravno Losert, sjajan na golu.

No, kako to kod njih uvijek bude, iznenade vas, tamo gdje s najmanje nadate. Sve savršeno, a onda prime gol iz deveterca sa sirenom, jer nisu skupili blok koji je inače briljantno radio tih 30 minuta. Ajde, kod 11:21 na poluvremenu, valjda ćete im oprostiti.

U drugom dijelu trebalo je samo ostati pribran, jer 10 razlike nije prednost koju je Slovačka mogla ugroziti. Po početnim minutama se vidjelo da će biti tako. Sustav nije mijenjan, Goluža je bio dosljedan, a tijek susreta dao je priliku svima da se ne potroše previše. Ušli su Pešić, Musa, Bičanić, Vuković je bio u napadu… Jasno je da je koncentracija padala, nije ni čudno, no ništa nije promijenilo odličan dojam koji je Hrvatska ostavila u Bratislavi. Prošli smo sa stilom, kako priliči velikima. Tako se to radi!