Bivši francuski reprezentativac Jackson Richardson ponajbolji je rukometaš svih vremena, mnogi ga uz našeg Ivana Balića, Talanta Dujšebajeva, Magnusa Wislandera i Nikolu Karabatića uvrštavaju u najveću petorku koja je ikad nastupala na rukometnim terenima. Njegova maštovitost i improvizacije na terenu te rijetko viđeni instinkt u kreiranju igre učinili su ga idolom našeg Ivana Balića koji je, odlazeći u inozemstvo, izabrao Portland San Antonio, a ne Barcelonu ili neki drugi veći klub samo da bi igrao njemu uz bok:
- Nije bio bitan novac, niti to da sam negdje drugdje mogao više toga osvojiti, bitan je bio samo Richardson - rekao je jednom prilikom Balić.
Dva su velikana i danas prijatelji, Balić je koordinator za rukomet u HRS-u, Richardson reporter beIN SPORTS-a kao što je to na SP-u u Kataru bio i Balić. Inače težak za intervjue, Richardson je pistao na razgovor u Krakovu. Naravno, Balić je bio također "na tapeti":
- Jedan od najvećih svih vremena, ako ne i najveći. On je jedan od igrača zbog kojeg je rukomet u njegovo vrijeme dobio na popularnosti. Voljeli su ga i mrzili u isto vrijeme, ali nitko nije ostao ravnodušan. Zahvaljujući njemu, hrvatski je rukomet napravio tako velike stvari i došao do svjetskog i olimpijskog zlata. On je rukomet gledao, doživljavao i igrao na drugačiji način. Iako sam stariji od njega, drago mi je da sam imao priliku igrati s njime, bilo je to pravo zadovoljstvo.
Richardson je prije nekoliko mjeseci bio na Balićevu oproštaju na zadnjoj utakmici u njemačkom Wetzlaru, priliku u kojoj se opraštao najbolji nije želio propustiti:
- Družili smo se tada malo, obnovili uspomene, no i sada svake godine imamo prilike i srećemo se na velikim natjecanjima...
Richardson je bio dio, bio je vođa one francuske rukometne generacije koja je ostvarila prve uspjehe ove zemlje koja je danas apsolutno broj jedan već punih deset godina:
- Bila su to druga vremena, tada rukomet nije bio toliko jak u našoj zemlji. Bilo je to vrijeme kad su u Francusku počeli dolaziti mnogi igrač iz bivše Jugoslavije koji su nam prenosili 'znanja' takozvane jugoslavenske škole rukometa. Nešto se od toga 'primilo' i zato smo sada tako dobri...
Prošla su vremena Wislandera, Richardsona, prošlo je i Balićevo vrijeme, sada drma Nikola Karabatić. Tko je veći i bolji, Ivano ili Nikola?
- Njih se dvojica ni po čemu ne mogu uspoređivati, Karabatić je jedan od najvećih, ali njegov je rukomet ponajprije fizika. Balić je bio drugačiji tip igrača s vizijom. Obojica su veliki, to je jedino što nije sporno. Karabatić je možda više toga osvojio, ali on je dio jake momčadi, najjače u povijesti rukometa.
Richardson je igrao u reprezentaciji od 1990. do 2005., protiv Hrvata je igrao u nekoliko velikih utakmica. Pobijedili su nas u finalu SP-a na Islandu, izgubili u polufinalu olimpijskog turnira u Atlanti godinu kasnije:
- I tada je Hrvatska imala odlične igrače, pamtim tu momčad u kojoj su bili Saračević, Smajlagić, Ćavar... oni su mi nisu dali da osvojim olimpijsko zlato. Hrvatska je stvarno uvijek odlična, na vašu žalost, nasljednici u mojoj reprezentaciji imaju isto tako dobru, još bolju generaciju. Ove su dvije momčdi obilježile rukomet u dvijetisućitima...
Richardson je neviđeni pozitivac, o tome je posvjedočio Zlatko Saračević, njegov "neprijatelj" na terenu, koji je u Poljskoj također na novinarskom poslu:
- On je igrao u Olympique Vitrollesu, ja u Istresu, bili smo jako dobri prijetelji i sada smo. Neviđeno pozitivna osoba, nikad ga nisam vidio da je loše volje. On je čudo od čovjeka. Sjećam se kad smo ga 'uhvatili u mašinu' kad mu se rodio sin 1996. Izašao je iz bolnice zelen od muke. Sin mu je bio potpuno bijel i on je bio u drami zbog toga, zezao se da dijete nije njegovo. Mast smo mu izvadili. Njemu su u bolnici rekli da će s vremenom pocrnjeti. I stvarno je bilo tako, evo ga, isti je tata. Najbolji mladi francuski igrač tog godišta. Svi kažu da će biti dobar kao otac. Vjerujem da će uskoro u reprezentaciju...