Nije mu lako. Ritam drobi, a on sam nosi Kiel na leđima. Dobro, priključio mu se u zadnje vrijeme Landin, ali Danac ne trči... Ipak, drži se Duvnjak, i u Poljskoj i u Herningu pokazao je tko je lider hrvatskog tima. U Poljskoj mu je trebalo malo napadačkih minuta da bude najbolji asistent, u Herningu je to bilo puno više, a njegova obrana u 5-1 formaciji postala je zaštitni znak Babićeve vizije nove Hrvatske.
Domagoj Duvnjak igra vjerojatno najtežu sezonu dosad. Bilo je u toj priči i padova, malo je zdravlje kiksalo od umora, malo su problem bile oči, no jedna ekipa ljudi oko reprezentacije predvođena dr. Tomislavom Kukinom brine se da Duvnjak bude pravi. Velik je to stres, nije se lako nositi s tim, jer u takvom ritmu praktički odmora nema, nemaš minutu da budeš sam sa sobom, jer uvijek je nešto - trening, utakmica, navijači, sponzori... Nekad se zbog svega toga i ne javi, no uvijek će “mirno slavonski” pronaći način kako “ispeglati” situaciju, a on je u prvom redu jedan fin momak kojem ništa u životu nije teško. Bilo bi mu idealno da dan traje barem 48 sati, možda bi onda bilo lakše, iako s takvima nikad nije sigurno. Već bi se mu pronašlo nešto dodatno, kad može...
Odakle ćemo krenuti?
- Odakle god, nije problem. Problem je možda jedino što ja stalno ponavljam slično, ali to je tako. I nema tabu tema, sve mogu odgovoriti, govori za Sportske novosti.
Onda ćemo početi s reprezentacijom. Poljska je bila uspješna?
- Bila je, promijenili smo dosta, bilo je dosta padova, bilo je loših susreta protiv Norveške, Francuske i Španjolske, ali smo se na kraju ipak izvukli i osvojili medalju. Ta je medalja u situaciji u kojoj smo bili jako velika stvar. Kako god tko gledao, ipak je tim bio drugačiji nego prethodnih sezona. Nekako smo se u Poljskoj polovili, a ovo u Herningu je bio samo nastavak priče. Naravno bolji, jer s vremenom je sve bolje kada je riječ o uigranosti, načinu... U Herningu smo pokazali više lica? - Protiv Danaca smo se sami pobijedili, Bahrein smo riješili lako iako nam ono u prvom dijelu nije trebalo, a protiv Norveške smo pokazali detalj koji puno govori o momčadi, a to nije lako, biti najbolji kada je najpotrebnije. Mi to možemo. Odigrali smo stvarno dobro, a Stivi je bio fenomenalan. To dugo nisam vidio.
Mogu biti i golman
U Poljskoj smo Duvnjaka gledali u obrani, puno manje u napadu. Iako je obrana sjajna, napad je nešto što nedostaje, makar je i s tim bio najbolji asistent turnira... Nedostajalo je u Poljskoj ono što nije nedostajalo u Herningu?
- Ja mogu reći da sam zadovoljan svime. Ako treba biti golman u ovoj momčadi, ako se to od mene traži, ja ću biti golman. Rukomet je kolektivni sport, Babić ima viziju, ja sam u tom kolektivu samo jedan od 16 kotačića i ništa više od toga. Barem se ja tako doživljavam. Jedino mi je važno da budem najbolji u onome što se od mene traži.
Zadovoljni ste time? Kaže izbornik da morate igrati drugačije nego u Kielu. Najbolji igrač svijeta prije dvije godine mora drugačije... Je li to problem? Mnogi zbog ega neke stvari ne uspijevaju u tom smislu, ali vama kao da ne smeta.
- Ja sam sretan što igram za reprezentaciju i da ne ponavljam više i ne vraćam se na prethodno pitanje... Ne, ne smeta mi što je u Kielu jedna, a u reprezentaciji druga priča. Pokušavam to prilagoditi najbolje što mogu.
Ali bolje je kada ste više u napadu.
- Nisam to rekao, to ste rekli vi. Kažem, ja nemam problem s tim.
Rio je pred nama, što možemo očekivati?
- Tu se sada priča mijenja. Mislim da smo napravili veliku stvar što smo prošli u Rio, što imamo SP u Francuskoj osiguran, što smo domaćini EP-a 2018. Imamo kontinuitet i sada imamo preduvjet da budemo bolji - vrijeme. Ja sam veliki, veliki optimist za Rio. Znam što nam znače pripreme, znam kako smo bili spremni za London, a ne sumnjam da će, bude li zdravlja, tako biti i sada. Ovaj tim je pokazao da je spreman na puno, na svašta. Naporna sezona, pa još pripreme za OI od mjesec i više dana.
Sigurno jedva čekate...
- Pa iskreno, veselim se. Doći će nam svima dobro. Svi imamo neke želje, ambicije. Znam da aludirate na odmor, ali to je život i posao kojim se bavim. Kada jednom ne bude tako, bit će vremena za odmaranje. Apsolutno mi pripreme neće teško pasti, dapače.
I na kraju dijela o reprezentaciji sam je dodao...
- Imamo sjajan tim, doista mislim da se malotko takvim može pohvaliti danas. Na svakoj poziciji smo pokriveni i kvalitetom i potencijalom i nema razloga za brigu, jer sad imamo i vremena. Osim ako su problem ozljede, a ja se nadam da neće biti. Moramo samo vjerovati u sebe... Na živce mi idu oni koji misle da je bronca obična, jer nijedna medalja nije obična. I neka smo brončani, neka nas zovu “brončani”, uopće mi ne smeta.
A da budemo zlatni...
- A ni to mi ne bi smetalo ponekad - uz smijeh će.
Uz vas i Barcu još su tri susreta četvrtfinala Lige prvaka na programu ovaj vikend?
- Među osam nema favorita, globalno je šansa 60-40 za one koji imaju uzvrate doma, negdje je to malo manje, negdje malo više, ali neće tu biti sigurnih pobjednika.
PSG favorit, ali ne veliki
Ni Zagreb i Pariz? Ne vidite li PSG ipak kao velikog favorita?
- Kao favorita da, kao velikog - ne. S obzirom na ulaganja oni su favoriti, ali moram priznati da me Zagreb ove sezone jako iznenadio. Ja sam vjerovao da oni mogu dobiti Löwen, čak sam im to i govorio kada smo bili na okupljanju, no nisam vjerovao da su to u stanju učiniti na način na koji su to napravili u Mannheimu. Prvo imali su minus doma, imali su minus 5 tamo, a onda su odigrali savršeno drugo poluvrijeme i pokazali nešto što nismo o Zagrebu znali dosad. Mlada, poletna momčad, jako agresivna, sve više koncentrirana... Uostalom, nas su dobili puno doma, a mi njih malo u Kielu. Na kraju krajeva izbacili su Löwen, a taj Löwen je ispred nas u Njemačkoj.
Kako bi Zagreb mogao izbaciti PSG?
- To je teško reći, ovisi o utakmici. I nas i Zagreb je PSG ove sezone dobio već dvaput, a igrati puno utakmica s takvim protivnicima je teško, jer neke je stvari nemoguće ponavljati.
Gdje je vas razbio PSG?
- Polukontrom koju savršeno vuku Hansen i Karabatić. Tu su najjači.
A njih je, recimo, razbio Flensburg?
- Tada još nisu trčali, a Flensburg te, ako ne trčiš, pregazi. Sigurno je da im ne paše da im se trči u leđa, no to je pakleni ritam koji treba protiv takve momčadi izdržati. To su igrači koji poznaju situacije, jer su se u njima našli tisuću puta, ne možeš ih impresionirati, zbuniti bilo čime. Protiv njih moraš biti strpljiv, dosljedan, koncentriran i čekati priliku. Ja se nekako nadam da Zagreb to može barem u jednoj utakmici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....