Island ima 371.000 stanovnika. Ako već pričamo koliko je maloj državi teško stvoriti velike stvari... Island je mala ponosna vikinška država s glavom i repom, nije joj problem proglasiti stečaj pa krenuti od nule. Island je 1995. organizirao SP rukometaša. Skromno, ali besprijekorno, samo onako kako on zna. Tada se oko toga počela stvarati velika rukometna priča koja traje i danas, koja je imala svoje velike junake u Grimssonu, Johanessonu, Sigurdssonu, Stefanssonu, Hrafnkelssonu...

Jedinica za vrijednost

Mali su i kada su krenuli prvo su stvorili sustav, školu, a iz škole su gradili mnogo toga dobrog što danas u svjetskom rukometu postoji. Nemaju novca za svakodnevni rukomet, ali za nacionalni naboj pronašli su rješenje. Najbolje proizvode su prvo stvarali, pa onda polako počeli plasirati po najboljim ligama svijeta, prvo po Njemačkoj, Španjolskoj, pa nakon toga Francuskoj... Ne postoje slučajno Alfred Gislasson, koji vodi Njemačku, Dagur Sigurdsson, koji vodi Japan, Patrekur Johanesson, koji je dugo vodio Austriju, Gudmundur Gudmunsson, koji je vodio Dansku i jake bundesligaške klubove, Erlingur Richardson, koji je na klupi Nizozemske... Oko njih rastu igrači, sustav ih izbacuje, oni zarađuju u inozemstvu, a onda se s radošću vraćaju doma i postaju Island, koji je danas jedinica za vrijednost svjetskog rukometa.

Strašan talent

Naravno da to stvaranje ne može biti takvo da bez prekida rađa medalje i slavlja, ali u određenim periodima Island postaje momčad koja pokazuje svu raskoš. Jednom, prije desetak i više godina, jedan Island predvođen Olafurom Stefanssonom i fenomenalnim strijelcem Gudjonom Valurom Sigurdssonom stvorio je olimpijsko srebro u Pekingu i europsku broncu u Austriji. Taj Island je predvodio temeljiti i seriozni Gudmundur Gudmundsson. Bio je to vrhunac jedne odlične generacije...

Evo, 12 godina nakon bronce na Euru u Austriji, ponovo imaju sjajnu reprezentaciju, spremnu za velike stvari. To naravno nije slučajno, jer 2019. Gudmundur Gudmunsson vratio se na mjesto izbornika iz bogate Njemačke i polako počeo graditi sastav, koji danas izgleda iznimno ozbiljno i kandidira za sam europski vrh.

No, prije četiri dana ostali su zbog korone bez petorice jako važnih igrača - prvog igrača Arona Palmarssona, bez važnog u oba pravca Olafura Gudmunssona, bez prvog strijelac Bjarkija Elissona, bez prvog vratara Gustavssona, bez ključnih obrambenih igrača Jonssona i Arnassona...

Na golu je zato ostao mladi Hallgrimsson, koji je potpisao ugovor s francuskim Nantesom i branit će dogodine u tandemu s našim Pešićem. Čovjek koji je razbio Francusku kao nikad nitko. Taj preko dva metra visoki Halgrimsson najveći je vratarski talent u Europi posljednjih godina nesumnjivo.

Pametnom dovoljno

Da nema korone vikinšku obranu činio bi trojac Jonsson - Arnasson - Ymir Gislason. Prva dvojica igraju u Melsungenu, jedan lijevi vanjski, drugi pivot, ali su oba aut zbog zaraze, a treći igra kao pivot u RN Löwenu. Dakle - Bundesliga. Krila su godinama među najboljima u Europi, ali i Elisson - najbolji strijelac Bundeslige - u izolaciji je, ali tu je Singvaldi Gudjonsson, koji igra u poljskom Kielcu.

U izostanku najboljeg, Arona Palmarssona, lider momčadi je brzi Gisli Kristjansson iz Magdeburga, a iza leđa mu je mali kompjutor Janus Dadi Smarason (Göppingen). Omar Ingi Magnusson u Magdeburgu je izrastao u najboljeg strijelca Bundeslige, a dodatak mu je čvrsti i brzi Viggo Kristjansson (Stuttgart). Dakle, kompletna udarna postava igra u najjačoj ligi svijeta, u Njemačkoj, i u siječnju radosno čini reprezentaciju Islanda, koja želi ponoviti ono što je napravila generacija velikog Olafura Stefanssona 2008. u Pekingu, kada je Islandu donijela prvu olimpijsku medalju u povijesti. Srebro s tada 250.000 stanovnika. E, to treba moći. Pazite, govorimo o kolektivnom sportu u zemlji sa 371.000 stanovnika danas. Pametnom dovoljno.

No, oduševili su svojim pristupom i širinom tako mali kao što jesu. Zašto? Zato što imaju srce.