Čudesna noć HR sporta: 'Ovo je došlo od Isusa, Gospe Međugorske i Duha Svetog'

Hrvatski izbornik Željko Babić izgledao je kao najveći mistik nakon fenomenalne pobjede protiv Poljske i plasmana u polufinale Europskog prvenstva. Miran kao da je u tom trenutku sišao s neke grane na kojoj je satima prije toga meditirao, niti traga emocijama, ni primjese euforije kakvoj su se predali njegovi igrači. Javno je pred svima na konferenciji za novinare otklonio bilo kakve osobne zasluge za čudo koje se dogodilo. Čudo je kreirao netko drugi:

- Ovo je čudo došlo od Isusa, hvala Ti Isuse. Imali smo dosta sreće, ovo je Europsko prvenstvo, tu je sve moguće za one koji vjeruju. Hvala Isusu i Gospi Međugorskoj, hvala Duhu Svetom!?

Nakon što je pred gomilom novinara iz njega progovorio veliki vjernik, Babić se pred hrvatskim novinarima nakon konferencije za novinare ipak malo više otvorio, iako je i dalje iz njega trebalo izvlačiti riječi kao što je to bio slučaj posljednjih dana:

- Htjeli smo pobijediti, samo jedan razlike ako bi bilo moguće, samo sam o tome razmišljao uoči utakmice, to bi bilo ispunjenje mojeg cilja u stvaranju nove hrvatske momčadi. Tko bi normalan mogao uoči utakmice vjerovati da se može pobijediti domaćina sa plus 11 ili plus 14, kako je ispalo pred 15 tisuća njihovih navijača?! Hvala Isusu, Duhu Svetom i Gospi, ponovio je Babić, ali i dodao: Hvala igračima, hvala i Ivanu Stevanoviću koji nam je to omogućio svojim obranama tijekom cijele utakmice.

I onda je došao još jedan napad skromnosti:

- Moje tu zasluge nisu niti jedan posto, meni ne treba ništa. Ne znam, možda je i predsjednica inspirirala igrače, no to njih trebate pitati. Nikad rukometni svijet nije vidio da domaćin izgubi s takvom razlikom pred svojim navijačima u ključnoj utakmici, to je zaista bilo čudo. A jaka su momčad, izbacili su nas iz borbe za medalju na SP-u u Kataru. Svi su dečki bili dobri i nevjerojatni, odličan je bio i Krešo Kozina koji je igrao prvu utakmicu na prvenstvu. Nisam mnogo očekivao nakon što je toliko pauzirao, no bio je solidan, ne, napišite da je bio odličan.

Babićeva mistika istopila bi se vjerojatno vrlo brzo, no nije bilo vremena, trčao je u autobus s igračima koji su neobuzdano slavili. Treba još jednom ponoviti, treba ponoviti ako treba i sto puta, Babićevi su igrači napravili najveće čudo u povijesti rukometa.

Poljski izbornik Michael Biegler skoro da je zaplakao, ispričao se poljskim navijačima, uz napomenu kako je sve to njegova krivnja i da se ne treba osuti paljba po njegovim igračima:

- Odigrali smo najgoru utakmicu otkad sam ja na ovoj poziciji, ništa nam nije polazilo za rukom. Radili smo toliko grešaka da je to bilo nevjerojatno, a ja nisam znao kako da podignem svoje igrače koji su tonuli iz minute u minutu, i na kraju se potpuno raspali. Svaka čast Hrvatima, ovako nešto nisam očekivao.

Dobro je to Biegler rekao, nije se sigurno sjetio da je ovdje potpisanom novinaru rekao samo jednu rečenicu u najavi utakmice: Vi sanjate da možete proći po toj teoriji o plus 11?! Sigurno se šalite?! Šalili su se svi, ali hrvatski igrači nisu.

Jedan od junaka hrvatske pobjede Ivan Stevanović također je bio skroman kao i njegov "šef":

- Ovo je bilo doslovno čudo. Nakon što su Norvežani pobijedili Francuze, počela je tinjati mala nada, tu su neki možda povjerovali. Kad smo poveli odmah s tri, pa četiri pa pet golova, počeli smo zaista očekivati čudo. No, to je sport, čuda se ipak događaju. Dobro mi je krenulo, Mirko Alilović je imao nekih zdravstvenih problema. Sve se otvorilo, dečki su igrali odličnu obranu, sve nam se poklopilo, ali doslovno sve...