Žestoko se slavilo sinoć u glavnom gradu Njemačke. Drago Vuković, igrač Füchse Berlina organizirao je navijanje za njegovu Hrvatsku.
- Ne znam smijem li to reći, ali evo pijem od sreće! - javio se već izgubljenog glasa Drago.
- Urlao sam, probudio sam tri kvarta ovdje sigurno.
Čudo. I on je najčešće koristio tu riječ.
- Vjerujem u Boga i u čuda, ali to što su ovi moji napravili... Baš sam poslao sad Gojunu i Duvnjaku poruku “ljudi moji da li je ovo moguće”?! Kapa do poda. Ovo nije normalno što su napravili.
Time su Dragine prognoze propale.
- Ha, ha. Da bar svaki put moje prognoze propadaju, a da Hrvatska ovako pobjeđuje.
On je vidio Francuze kao prvake Europe.
- Ma, skoro sam zaplakao.
Neka suze ostavio za polufinale ili finale...
- Pa rukomet ovo još nije vidio. I tako mi je drago što je to pošlo za rukom baš Babiću i Metličiću. Svaka im čast. I njima i igračima i cijelom stožeru. Ima tamo puno ljudi koji sew brinu o dečkima svakodnevno, i njima ide dio ovog kolača.
A što ćemo sada?
- Ako ovako odigramo obranu nema straha ni protiv koga. Naši dečki su sada puni samopouzdanja, ja ne bih bio na mjestu Španjolaca sada. Neće im to biti lako... Ovi naši su se žestoko zainatili... (kd)