Počelo je s dosta problema, a kasnije je sve sjelo na svoje mjesto. Hrvatska zapravo uvijek na ovakav način, teško i neizvjesno, otvara velika natjecanja. S obzirom na to kako su dečki izgubili posljednju pripremnu utakmicu protiv Slovenije, bilo je i za očekivati da će u momčadi biti dosta nervoze. Prva utakmica nije još nikakvo mjerilo za ono što nas čeka, tek nakon Norveške bit ćemo nešto pametniji.
Kad je riječ o obrani, ne znam zbog čega je izbornik toliko dugo čekao s uvođenjem Jakova Gojuna, koji je posljednjih godina naš glavni obrambeni igrač. Stavio je Mamića, kojemu je ovo debi na velikom natjecanju; naravno da mu nije bilo jednostavno u takvoj situaciji. Srećom, stvari su se posložile na vrijeme i u nastavku je to bila posve druga priča.
Bjelorusi su tada ostali bez snage, a naši napadači to su pametno koristili kroz igru jedan na jedan i preko kontri. Slišković se odlično dizao na deset metara, Kopljar je također potegnuo u pravi trenutak, sada samo ostaje pitanje koliko će mu koljeno u nastavku turnira dopuštati takav angažman. U sljedećim utakmicama treba još više inzistirati na kontrama, jer protiv ozbiljnijih suparnika ćemo puno brže ostati bez snage.
Činjenica što je Domagoj Duvnjak ostao bez pogotka je neobična, ali ne mora ništa značiti. Znamo da na pripremama nije trenirao i trebat će mu malo duže nego inače da se "zalaufa" i pokaže pravo lice. Od pozitivnih stvari valja izdvojiti reakcije vratara Ivana Stevanovića, koji je nakon ulaska u igru bio odličan, te Ivana Sliškovića i Marka Kopljara. Oni su bili najsvjetlije točke našeg otvaranja Europskog prvenstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....