Vidjeli smo dva lica Hrvatske na ovom Europskom prvenstvu, kakvo treba i kakvo ne treba biti. I da ne budu sad puna usta hvale, moramo nešto malo i kritizirati, jer ako puno hvališ to nije dobro, tako ne možeš ići naprijed.
Ukupno gledajući, a ne samo utakmicu protiv Islanda, obrana nam nije bila dobra, primali smo previše golova, stajali preširoko. Nisam još vidio 6-0 obranu, što bih volio, jer lijepo je imati više obrana, a obrana 6-0 ne troši toliko i sigurno će nam trebati kako bismo prešli neke prepreke koje nas sad čekaju. Isto tako, iako su nam krila dala dosta golova, mi nismo radili previše viškova za krila, onako da su to baš izrađene akcije.
Možda su neki pomislili da ćemo se teško vratiti nakon utakmice protiv Norveške, ali mene nije uopće iznenadilo naše izdanje protiv Islanda. Rukometna reprezentacija je uvijek imala karakter, mi nismo bili momčad koja tone i ne vraća se. Kod nekih se to događa, propadnu i dolazi do rascjepa, ali kod nas ne. Kod nas je upravo suprotno. Reagirali smo pametno, napravili ono što se očekuje, s još većim zalaganjem, boljim pristupom, manjim strahom i osjetila se ta neka energija.
Naši prvi sljedeći protivnici Makedonci su nakon prolaza dalje u euforiji. No, mislim da su se oni dosta potrošili protiv Srbije i oni bi sad prolaskom dalje mogli malo i poletjeti, a mi bismo to mogli iskoristiti. Mi moramo ući jako koncentrirano i probati ih iznenaditi nekom taktičkom rošadom. Uz to, držati visoki tempo, tempo i samo tempo, tempo. I mislim da to oni neće moći izdržati.
Više pročitajte u tiskanom izdanju SN!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....