Uh, kako je teška bila 2021. godina. Mnogi bi je najradije preskočili, jer ni rezultati, ni sve ono što se događa oko sporta uopće nisu joj išli na ruku. Pa pandemija, pa potres, ali u cijeloj toj teškoj priči ipak je ispalo dobro, makar ne i savršeno, za rukomet.
I na kraju jedan sasvim drugačiji, nepredviđen izbor kao rezultat pandemijskih nevolja. Izbor koji je treba biti u poluvremenu subotnje osječke utakmice Hrvatske i Rusije, otkazan je, jer u ovim okolnostima nema nikakvog smisla. Zašto? U prvom redu zato što niti jedan pobjednik nije mogao doći uzeti nagradu. Dakle, u izolaciji su Cindrić i Milošević zbog korone, sezona je krenula za Anu Debelić koja igra u Norveškoj, a u Norvešku za vikend trebao ići i izbornik ženske reprezentacije Nenad Šoštarić s Lokomotivom. Tako nešto se još nikad nije dogodilo, no eto za sve postoji prvi put, pa ćemo kugle i plakete uručiti pobjednicima u prvoj sljedećoj prilici, na utakmicama reprezentacija koje slijede.
Dakle, pobjednici u ovoj teškoj godini su prvi puta Ana Debelić, treći puta Luka Cindrić, drugi puta Nenad Šoštarić, te po rekordni 13. puta sudački par Matija Gubica i Boris Milošević. Od lanjskih pobjednika na tronu su ostali samo rekorderi našeg izbora Matija Gubica i Boris Milošević. Tea Pijević, Domagoj Duvnjak i Lino Červar dobili su nasljednike. Glasovali su novinari i ljudi najuže vezani uz rukomet, a konačne rezultate, kako je tko glasovao, te priče o pobjednicima saznat ćete u nedjeljnom broju našeg lista.
Ono što je najvažnije - imalo se za što glasovati, a to je u ovoj teškoj godini najbitnije. Istina, reprezentacije nam se nisu proslavile u Egiptu i u Španjolskoj, ali ako izvučeno dobro iz toga onda ćemo zaključiti da su cure prvi put nakon 10 godina stanke bile uopće na SP. Nisu nam legle ni olimpijske kvalifikacije u Montpellieru, u kojima ni dvije pobjede nisu bile dosta za prolaz, pa smo nakon Sydneya 2000. drugi puta propustili olimpijski nastup u povijesti. No, eto, preživjelo se, priča ide dalje. I to je ustvari najvažnije.
I nije bilo bez medalja, kako bi mnogi pomislili. Čak bismo rekli da je bilo i jako bitnih. Recimo, u Varaždinu je mlada selekcija U-19 na odgođenom Euru osvojila srebro (poraz od Njemačke u finalu), do srebra ju je doveo Krešo Ivanković, Mislav Obradović bio je najbolji obrambeni igrač, a Ivan Barbić najbolje lijevo krilo natjecanja. Organizirati natjecanje u jeku pandemije bilo je pothvat u kojem je HRS uspio u Varaždinu i Koprivnici. Onda su u bugarskoj Varni rukometaši na pijesku odigrali još jedno finale. Izgubili su ga od Danske, donijeli srebro, Ivan Jurić je bio MVP, a Lucijan Bura drugi strijelac turnira.
Muška liga je promijenila oblik, proširila se, i ženska će vjerojatno uskoro u promjene, a ono što zvuči u financijskoj krizi skoro pa nemoguće, Hrvatska je uspjela imati četiri kluba u europskoj eliti – PPD Zagreb i Podravku Vegetu u Ligi prvakinja, Nexe i Lokomotivu u Europa ligi. Rijetko koji se sport može takvom stvari pohvaliti i zanimljivo, to nam se dogodilo baš sad u velikoj krizi prvi puta u povijesti. Možda će nekima prije za oko zapasti rezultati, ali u trenutku kada je kolektivni sport u krizi, što su zorno pokazale OI u Tokiju, to je pomalo nestvaran doseg koji ne smije izmaknuti pažnji.
Usput dobili smo 30-tak novih trenera s master licencom, bez koje danas skoro pa da nema pomaka u stručnom smislu. I eto, ispalo je bolje od očekivanog.
Luka Cindrić osvojio je Ligu prvaka, a da njegova Barcelona kao prvi klub u povijesti u prošloj sezoni nije izgubila baš nijedan bod niti u jednom natjecanju. Željko Musa osvojio je s Magdeburgom Europa ligu, Domagoj Duvnjak s Kielom Bundesligu, Zagreb dva domaća naslova, Podravka i Lokomotiva po jedan, prvi prvenstvo, drugi kup. Ana Debelić potpisala je zbog sjajnih igara u dresu reprezentacije za prvaka Europe norveški Kristiansand, Katarina Ježić igrala finale Europa lige sa mađarskim Siofkom, suce smo imali na svim velikim natjecanjima osim na OI, jer su Gubica i Milošević morali otkazati zbog korone, ali sudili su finale Super Globea u Saudijskoj Arabiji. Šoštarić je sa skromnom Lokomotivom uzeo domaći Kup, pobijedio u Koprivnici rekordnom razlikom, igrao finale europskog natjecanja, te nas nakon 10 godina poveo na SP.
Francuska je bila muški i ženski olimpijski pobjednik, Danska svjetski prvak u Egiptu, Norvežanke svjetske prvakinje u Španjolskoj, mladi Nijemci europski prvaci u Hrvatskoj, na pijesku su dominirali Danci i Njemice, norveški Kristiansand bio je ženski europski prvak, Barcelona muški, ženski Nantes osvajač male lige prvaka tzv. Europa lige, a Magdeburg muške Europa lige i Super Globea u Saudijskoj Arabiji.
Godina je uspjela u teškim okolnostima u kojima se publika vraćala i odlazila, ali je ipak dogurala do kraja s nadom da će budućnost svima donijeti ipak nešto ljepše nego dosad.
Imala je jedan veliki, nazvat ćemo nenadoknadiv gubitak. Ostali smo bez istinske legende Zlatka Saračevića koji je tragično preminuo nakon dvoboja Podravke i Lokomotive, pa je Aleja velikana na Mirogoju sve punija, jer uz Kljuna i Puca, sada je tamo i Sarač.
U 28. IZBORU ZA NAJBOLJE RUKOMETAŠICE, RUKOMETAŠE, SUDAČKI PAR I TRENERA GODINE REZULTAT JE SLIJEDEĆI
RUKOMETAŠICA
ANA DEBELIĆ 64 BODA
KATARINA JEŽIĆ 50 BODOVA
VALENTINA BLAŽEVIĆ 37 BODOVA
STELA POSAVEC 33 BODA
DEJANA MILOSAVLJEVIĆ 8 BODOVA
RUKOMETAŠ
LUKA CINDRIĆ 84 BODA
DOMAGOJ DUVNJAK 64 BODA
ŽELJKO MUSA 21 BOD
HALIL JAGANJAC 20 BODOVA
DAVID MANDIĆ 3 BODA
SUDAČKI PAR
GUBICA - MILOŠEVIĆ 93 BODA
JURINOVIĆ - MRVICA 49 BODOVA
Z. LONČAR – D. LONČAR 39 BOD
CINDRIĆ - GONZUREK 9 BODOVA
MIKELIĆ - PARADŽINA 2 BODA
TRENER GODINE NENAD ŠOŠTARIĆ
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....