Raymond: 'U Medveščaku se ne zna tko što radi stalno su mi se petljali u posao...'

Nakon objave vijesti o rastanku tražio je nekoliko dana predaha, time-out da sredi misli, ali i vidi kako će se finalizirati rastanak s klubom.

Prošla su četiri dana otkako Marty Raymond više nije trener Medveščaka, no gorčina, tuga, rezignacija ili koji već osjećaj koji ga tišti nisu napustili najuspješnijeg stratega otkako EBEL stanuje u Zagrebu. Raymond pokušava sakriti taj osjećaj, ali u neformalnom čavrljanju priznaje da će mu Zagreb jako nedostajati.

Nepoznati razlozi

Još nije dobio odgovor na pitanje zašto mu je otkazana suradnja. Tako barem tvrdi. Ako ga doista nije dobio, onda su u “brlogu” definitivno odustali od nekih ljudskih manira na kojima su inzistirali.

- Ne treba mi razlog, to je posao i ja to razumijem. U novinama sam pročitao da je razlog za raskid suradnje neispunjenje ciljeva. Mogu samo reći da se u razgovoru s Upravom to nije spominjalo - započeo je Raymond.

Jeste li nakon dvije godine očekivali više?

- Da sam plačljivac, mogao bih se žaliti uokolo. Smatram da smo napravili dobar posao, pomaknuli neke granice i izvukli maksimum iz kluba.

Ako je cilj doista bio osvojiti naslov, zašto se to nije dogodilo?

- Dobili smo dva nova igrača vrlo kasno u sezoni koji se možda nisu u potpunosti stopili s momčadi. Kristan nam definitivno nije pomogao. Neću kriviti jednog čovjeka, ali golman je 50 posto momčadi u doigravanju. On nam je trebao biti prvi golman, a onda se dogodilo “slučaj pijanstvo”...

Kako komentirate Kristanove riječi da vi niste sposobni voditi profesionalni klub?

- Mislim da se Robert sam diskreditirao svojim postupcima. Osoba koja se napije u doigravanju ne može dobiti moj respekt ili odgovor. Pogodilo bi me da je to došlo od neke dobre osobe, ali od njega mi ne smeta.

Zašto on ove godine nije bio prvi golman?

- Ouzas ga je stisnuo, a on se nije mogao izboriti za prostor. Činjenica je da mnogo bolje brani na reprezentativnim turnirima nego u klubu, a on će najbolje znati zašto je to tako.

Slovaci su bili problem

Iz svlačionice se može čuti da niste najbolje tretirali dva nova slovačka igrača.

- Ne bih rekao da sam ih gnjavio, ali bilo je teško jer nisu znali engleski. Kada smo doveli Tomasa, mislio sam da je to sve što ćemo napraviti. Dolazak Gašparoviča nisam tražio, nisam želio mijenjati Boucharda za njega. Nemam ništa protiv tog momka, ali mislim da je to bila pogreška.

Tračevi o forsiranju vaših igrača sve su glasniji, a i Kristan je rekao da su Sjevernoamerikanci preuzeli klub. Je li to točno?

- Sto puta sam rekao i ponovit ću: svejedno mi je je li igrač Hrvat, Japanac ili Kanađanin, bitno je što radi na ledu. Najbolji primjer vam je Gal Koren. Dečko je dogurao do druge linije. Njega bih vodio gdje god da idem jer on igrački i karakterno ima veliku budućnost. Kada govorimo o forsiranju “mojih” igrača, zaboravljamo da smo dvije sezone bili drugi u osnovnom dijelu lige. Očito su ti “moji” onda napravili i nešto dobro...

Gojanović je OK

Kako komentirate glasine da ste tim “svojim” igračima uzimali od pet do deset posto zarade?

- To su gluposti koje prvi put čujem u životu. Vjerujem da su sve te priče izmišljene u krugovima bliskim klubu jer i one su jedan od razloga zašto mi je ovaj posao bio najslađi, ali i najteži u karijeri.

Žalili ste se na dvostruku liniju zapovijedanja u klubu. Je li vam taj nered presudio?

- Mislim da nije jer s predsjednikom Gojanovićem nikada nisam imao problema. Bilo je puno upletanja sa strane, pričanja s igračima iza mojih leđa i stvari koje su mi otežavale posao. Također, dovodili su se igrači na probu koje nisam želio (Andrej Hebar, op. a.), a rekli su da mi daju autonomiju u odlučivanju oko momčadi. U klubu se, osim predsjednika, ne zna tko što radi. Primjerice, nakon dvije godine ne znam koja je struktura upravljanja, koja je zadaća generalnog menadžera...

Koliku ste doista moć odlučivanja imali oko svlačionice?

- Možda oko 70 posto, a za uspjeh i pozivanje na odgovornost u slučaju neuspjeha morao bih imati 100 posto. Kada smo potpisivali ugovor, u njemu je stajala i stavka “direktor hokejskih operacija”, što nikada nije zaživjelo.

Koliki je utjecaj na svlačionicu imalo kašnjenje plaća?

- Novac je u Hrvatskoj uvijek problem. Dečkima sam rekao da nema smisla javno plakati oko toga jer tko u ovoj situaciji želi slušati bogate sportaše kako se žale što nisu dobili novac. Međutim, kašnjenjima, ne samo novca, nego i drugih obećanja, primjerice klizaljki ili palica, igračima se daje izgovor. Onda ih je teško nagaziti i biti strog prema njima.

Duguje li klub vama novac?

- Nemam komentara!