PRAVI POSAO ZA KAUBOJE TEK POČINJE Teško se sjetiti kada smo izgledali bolje na startu, ali nismo još dobili nijednog velikog protivnika...

Dobro je, samo mirno, bez euforije i sličnih gluposti. Nismo još dobili nijednog velikog protivnika od onih sedam s kojima se namjeravamo utrkivati na ovom SP-u. Španjolska će biti prvi pravi test. Sve dosad što smo planirali i očekivali je odrađeno više nego dobro. Island i Makedonija nisu bez veze, to je bio dobro odrađen posao. Japan je bio šala mala, vjerojatno će biti i Bahrein.

Dojam je da tim diše skupa, da smo bitno produžili klupu, da je to postao veliki adut i da s tom pozitivom stvari koje i nisu savršene možemo izgurati na bolje.

Možda tih 6-0 nije savršeno, možda će i Šušnja bude li zdrav tu naći svoje mjesto da pokušamo to dići na višu razinu, jer trebat će nam. Sve ostalo je reklo bi se OK. Osim mini problema s Cindrićevom zadnjom ložom, koji vjerujemo neće eskalirati kada bude trebalo.

Vratari su nam zasad top, Šego brani kao nikad, Stevanović je na isti način spreman uskočiti. Lijeva krila su na visini, desna još nisu. Mandić je totalno otkriće, obrambeno ogroman plus na sve dosad, a Štrlek je uvijek tu kada treba dokrajčiti protivnika. Horvat još lovi zamah, Vida se valjda riješio treme i to djeluje dobro.

Musa je bolji nego prije, Šipić mu sjajno pomaže napadački, Kozina još nije ulovio zamah, ali realno s isprekidanim minutama uz ovu dvojicu njemu je to i najteže. No, to su zakoni reprezentacije koji se bitno razlikuju od klupskih.

Sve smo vidjeli o tome koliko je vanjska linija dobila povratkom Duvnjaka. Imamo nikad boljeg Luku Stepančića. Imamo iza njega Jakova Vrankovića koji je u stanju pokrpati sve probleme ako nam se dogode na desnoj strani. Cindrića nismo ni koristili skoro, a bilo je dobro, a zna se koliko on može donijeti. Karačić je dao sigurnost plus. Možda će neki reći da nam fali lijevi vanjski, no Bičanić jako iskusno pristupa poslu, može zabiti, ne troši lopte bez veze i kao takav jako je važan za ovo čemu težimo. No, nije mu zabranjeno nekad i pustiti ruku malo više…

U našoj igri nema panike, sve je dobro isplanirano i to donosi mir čak i kada imamo problema kao protiv Islanda i Makedonije. Dojam je da smo dobro birali, složili i sada nas samo malo treba popratiti sreća, za koju se pak treba izboriti pristupom koji nas je krasio dosad.

Izbjegli smo one gluposti podcjenjivanja protivnika, pa mučenja u bezveznim situacijama, igramo sigurno, tjeramo vodu na svoj mlin, ne trošimo se na gluposti i to je veliki plus u odnosu na prošla natjecanja. Teško se sjetiti kada smo izgledali bolje na startu nego ovdje, ali eto još nismo ustvari krenuli na veliki posao. Samo smo pokazali da smo spremni za njega. Zato smo optimisti, bez razbacivanja istim.