PIŠE D. PINEVIĆ Nema novih Balića, ni Metličića, kao što nije bilo ni Ćavara... Postoje samo pobjednici i oni drugi. Mislim da smo mi ovo prvo, ali...

Kad smo prije 14 godina u Portugalu bili svjetski prvaci, svi su rekli da je to najmlađi sastav kojem je tako nešto dotad pošlo za rukom. Istina. No, Lino Červar ih je formirao od Kumamota 1997, kad je kao prvi stigao Mirza Džomba, a onda su iz godine u godinu kapali Metličić, Tonči Valčić, Špoljarić, Zrnić, Šprem, Dominiković, Balić... I trajala je ta nadgradnja šest godina, da bi u Lisabonu eksplodirali u jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta uopće. Ono što je zanimljivo sjetiti se je da su nam u tom trenutku gotovo svi igrači bili na adresama u Zagrebu i Metkoviću, a da su rijetki, poput Džombe ili Šole, bili u jakim europskim ligama.

Danas se situacija dosta promijenila jer osim Zagreba nemamo klub, koji može održavati stvari na toj razini. Igrači nam premladi nam odlaze van u potrazi za zaradom, tamo malo igraju, malo stagniraju, ali i uspijevaju zbog klase koju imaju. I nekako se čini da sad imamo dobre argumente reći da imamo sastav u naponu snage, koji ima svoj iskusni i manje iskusni dio, koji je u svojim klubovima u ključnim rolama, a klubovi su puno jači nego što su uoči Portugala bili i Metković i Zagreb, koliko god je činjenica da su tada igrali sjajno, posebno Metkovčani.

Nisu neke stvari od jučer

Danas imamo igrače koji su u ekstra klubovima u Europi - Ivić i Štrlek u dresu prvaka Europe Kielca, Stepančić u PSG-u, Duvnjak u Kielu, Cindrić u Vardaru, Obranović u Szegedu, Musa u Magdeburgu, Kozina u Berlinu, Mihić u Wisli, Mamić u Dunkerqueu... Ostatak je kod kuće, a Zagreb je konkurentan Europi.

Imamo iskusne igrače u Duvnjaku, Štrleku, Musi, Horvatu, Gojunu, imamo igrače kao što su Ivić, Stepančić, Mandalinić, koji su se u momčad uključili prije 4 godine u Španjolskoj, kad smo osvojili posljednju medalju na SP-u. Imamo većinu generacije (Obranović - Cindrić - Mandalinić - Stepančić - Ivić), koja je u juniorskom uzrastu igrala velika natjecanja i bila dobra, pa nešto mlađe poput Mamića, kojem je ovo već treće natjecanje u nizu, Mihića, Božić-Pavletića pa iskusnog Stevanovića, kao nekad Šolu, koji se stvorio prije dvije godine i više ne izlazi iz prvog plana. Dakle, nisu neke stvari od jučer kako se ponekad želi stvoriti dojam, već je ovo generacija koja je u punom naponu snage i koja ima kvalitetu napraviti velike stvari.

Lino je prije 14 godina skupio reprezentaciju koja se kalila na SP-ima u Japanu, Egiptu, Francuskoj, na EP-ima u Italiji, Hrvatskoj, Švedskoj, na MI u Tunisu. Imao je viziju i točno je znao načine kako tu viziju provesti. Babić ima viziju, a ne smije imati straha jer ovo definitivno nije momčad koja treba učiti, nego koja treba pokazati sve najbolje što zna i pokušati ostvariti velik rezultat. Za to je potreban odnos, disciplina. Istina je da u toj priči ima mladih igrača, to je nužnost jer reprezentacija se, bez obzira na uspjehe, mora obnavljati svaki put. Nekad smo imali iskusnog Kaleba kao potpunu novost u Portugalu, a možda je to danas Kontrec. Nekad smo imali igrača kao Lackovića, koji do Portugala uopće nije igrao, kao što je danas, recimo, Lovro Jotić.

Nitko nije tu slučajno

Nijedan od 21, koji je u Umagu, nije slučajno tu, a treba reći da tu nema generaciji jako bliskih i isto tako već iskusnih Marića, Sliškovića i Pavlovića, da nema iskusnih Karačića i Kopljara, što samo govori da širina postoji jer stvaranje je kontinuirano već desetak i više godina i puno je toga zacrtano već odavno. Neke stvari u toj priči idu brže, neke sporije, ovisno o kvaliteti, o rutini, o fizičkim relacijama potrebnim da se igra na velikoj svjetskoj sceni. No, jedno je sigurno i to će se svi složiti. Momčad je iznimno potentna i bude li imala glavu i rep, ne može biti loša.

Vlado Stenzel mi je prije neki dan rekao “psihologija je jako puno” i “moji igrači koje imam na terenu su uvijek i za svagda najbolji na svijetu”. I zato mislim da je važno da Mandalinić, Ivić, Cindrić, Stepančić i društvo to znaju. Za Duvnjaka, Štrleka i Horvata, pa ni za Stevanovića - ne sumnjam. Nema novih Balića, ni Metličića, kao što nije bilo ni Ćavara, ni Saračevića, ni Horvata, ni Pribanića... Postoje samo pobjednici i oni drugi. Mislim da smo mi ovo prvo, ali vidjet ćemo...