Perković otkrila tajnu: 'Balić je čuo kako me Ivančić vrijeđa uoči olimpijskog finala'

Dogovor je bio u 17.00, no, uranili smo i mi i ona.

- Eto, sad će gledati zagrijavanje, pa će opet reći da ništa ne radim nego samo igram pingić - raspoložena se ustala iz kreveta nakon popodnevnog odmora Sandra Perković.

Grizla je, udarala reketom, živcirala se... Ako treba, i prekršila koje pravilo stolnog tenisa samo da dobije. Kod nje bi valjda i “pljuvanje u dalj” bilo borbeno.

Posljednjih tjedana, kao i obično u ovom dijelu godine (do 6. travnja), rezidencija joj je hotel Belvedere u Medulinu. Krevet, restoran, teretana i bacalište nekoliko metara udaljeno od plaže. To je sve što ima.

- I sve što mi treba.

Neće valjda svaki olimpijski ciklus s drugim trenerom?

- Ha-ha, ne. Završila je iznimno naporna sezona. Imala sam OI, EP, DL, povratak nakon nemoguće situacije...

Nakon suspenzije zbog dopinga.

- Sve je to izazvalo veliki stres, uništilo me iznutra, ali sada sam skupila snage, motiva, ostalo mi je ove godine osvojiti svjetsko zlato u Moskvi, obraniti Dijamantnu ligu, baciti preko 70 metara... Puno je toga, ali sve će biti podređeno Moskvi.

Kakva je nova promjena? Novi trener?

- Super.

Neobično?

- Bilo je neobično prvih tjedan dana. Kako na njega gledati kao na autoritet? Edisa poznajem 7-8 godina i oduvijek ga doživljavam kao neku vrstu idola. Kao što gledam Kozmusa, tako sam gledala i njega. Edis puno zna, ali kako smo u vezi, normalno je da je na prvih nekoliko treninga bilo čudno. Sad je sve OK.

Je li to tim koji je željela?

- Da, napokon.

Treneru se ne obraća “treneru”, “ljubavi”, “dragi”, nego...

- Ha-ha-ha... Pa Edis.

Ako nekoga zanima, nema ni poljubaca. Barem mi nismo vidjeli...

- Trening je trening, a slobodno vrijeme je slobodno. Čak i pola slobodnog vremena je trening, dogovaramo se što ćemo, kako trenirati...

Ima li sada sve što joj treba?

- Za sada nema problema. Bilo je napeto posljednja dva mjeseca. Selila sam se sa Svetica na Mladost, iako sam i dalje član Dinama.

Zašto se preselila?

- Zbog nove sredine, promjene, zbog pogleda do kojih bi dolazilo. Ne treba mi negativna atmosfera.

Pogledi i bivšeg trenera?

- Ne samo njega. U sportu uvijek ima ljubomore. Oni koji ne mogu ništa napraviti, nemaju valjda drugog izbora pa moraju biti ljubomorni. Svi koji imamo rezultate nismo jedni protiv drugih. Sad sam si napravila teretanu na Mladosti. Za to su zaslužni Grad Zagreb i gradonačelnik Bandić. Pomogli su mi kupiti utege, plaćaju mi fizioterapeuta. Da nije bilo gradonačelnika, ne bi bilo ni olimpijskog zlata. Tri mjeseca prije OI nisam imala fizioterapeuta, a ni novca da ga plaćam. Nitko nije stao uz mene kao on. Rekao mi je, “mala, na tebi je samo da treniraš, mi ćemo ostalo sve riješiti”.

Jučer je na pripreme u Medulin, u isti hotel, teretanu, bacalište sa svojim atletičarima došao i Sandrin bivši trener Ivan Ivančić. Stvara li joj to nelagodu?

- Ne.

Razgovaraju li uopće?

- Ja ću njega uvijek pozdraviti kad ga sretnem. I poštovati ga kao trenera. On mi je pomogao da budem savjesna, odgovorna. Imala sam ja to u sebi, nije on to izmislio. U mojim očima će uvijek biti trenerski top topova. A kakva je osoba, to nije bitno za ovu temu.

Bilo bi u redu da je ovo kraj priče. Ali ostalo je još dosta neodgovorenih pitanja. Na primjer, je li istina da treneru nije davala novčani postotak od nagrada?

- Bolje je da ne odvežem jezik...

Za nju vjerojatno i jest, ali potegli smo je. Da, krivi smo...

- Možda se njemu nešto okrenulo u glavi, možda je zaboravio, ali primanja koja je imao zato trenira mene bila su iznimno visoka. Tri puta veća nego moja mjesečna primanja. Sve smo dobivali jednako.

OK, od države, HOO-a, ZŠS-a, ali...

- Sponzore koje sam si sama našla, ili menadžera nemam potrebu davati nikome. Ne možeš sjediti kod kuće i naređivati da će ti novci dolaziti. 100% sam bila korektna prema njemu, dajem ruku u vatru za to.

A novac od pobjeda na Dijamantnoj ligi?

- To je sve njemu isplaćeno na neki način. Osvajanjem zlata na OI dobio je 105.000 kn, za zlato sa EP 30.000, Nagradu Franjo Bučar dobio je jer je trenirao olimpijsku pobjednicu. Nitko tko je surađivao sa mnom nije ostao zakinut.

Je li i dalje “lijena”, kako ju je prozivao bivši trener?

- Opet me povlačite... Ali dobro. Odgovorit ću i na to. Da završimo i s tom temom zauvijek. Neki dan dođem na trening i bacim 63 metra, a trebala sam baciti 65. Ali bacila sam 63 s maksimalnom koncentracijom, znači da je tijelo umorno. Kad imaš nekoga tko to razumije, onda nije problem, bacit ću sutra 65. A ne da te netko optužuje da nisi spavala, da si bančila...

A to se događalo?

- Da. Ja imam 23 godine i kad bi moja glava od 1. listopada do 1. rujna, dakle 11 mjeseci, bila fokusirana na jednu stvar, sutra bih mogla odmah u ludnicu. Ako odem van dan prije mitinga, neću nikome napakostiti osim sebi. A želiš li sebi napakostiti? Naravno da ne želiš. Jer postoji savjest. Ne bih postala ovo što jesam da nisam takva kakva jesam. Meni je u nedjelju odmor, zašto ne bih mogla u subotu otići van do 1-2 i odmarati se u nedjelju? Ne idem van tijekom tjedna i ne idem od 1. travnja do 1. rujna.

Dakle, nije istina da je bila lijena?

- Na stadionu sam bila od 10 do 12.30, pa od 16.30 do 19.30. Ako to rade lijeni ljudi, ne znam kakvi su onda radišni? Oni su valjda od 8 do 8 na stadionu. Ne, ja nisam lijena. Ta riječ me vrijeđa. Ako sam ja lijena sa 69,11 metara, što onda radi Nadine Müller koja je bacila 68? Ili bilo koja druga? One spavaju po cijeli dan?

Jesu li je općenito vrijeđale trenerove riječi u medijima?

- Ne. Čula sam ja puno gore riječi od njega. U živo. I puno prije OI. Samo sam bila previše fokusirana, nisam dala da me bilo što omete od mog cilja.

Pa ni sukob koji se dogodio samo dan prije finala u kojem je pokorila svijet?

- Istina, u Olimpijskom selu. To je čuo i Ivano Balić, koji je stajao kraj nas dok je trener vikao na mene i vrijeđao me. Ali meni je samo prolazilo glavom, “sutra je tvoj dan, ne slušaj ga”. Joj, svašta bih mogla reći, ali ne da mi se vraćati na staro. Ova je priča je gotova. On je rekao svoje, ja sam rekla svoje i zatvorimo to zauvijek. Želim gledati naprijed...