PARIZ - PPD ZAGREB 27-22 Zagreb pružio dobar otpor zvijezdama Pariza

Zagreb je u odnosu na Kiel bio jači za Vuglača, a u dresu domaćina pojavio se i Jakov Gojun, makar je bilo evidentno i po treningu i po priči da neće moći igrati zbog ozljede ramena. No, Gardent ga "sili", a što se mora, mora se. Bilo je jedino opasno da se ne ozlijedi jače, a u takvom stanju to nije bilo nemoguće. Na sreću, samo je rastezao gumu na kraju klupe.

Zagreb je počeo u pobjedničkoj formaciji iz Kiela. Obrana 5-1 sa Špremom naprijed, Tončijem Valčićem iza, u kojoj je Obranović mijenjao Valčića u napadu, uz centralne igrače obrane Brozovića s jedne, Stepančića s druge strane, a na krajevima Horvat i Josip Valčić.

I onda počne utakmica. Zicer za Šprema, Omeyer ga obrani i razbije sigurnost, pa nakon 12 minuta u igru na njegovo mjesto dolazi Mihić.

No, usprkos tome, Zagreb se dobro nosio s Parižanima. Luka Stepančić odlično je otvorio utakmicu s tri skok-šuta i tri gola. Igrala se obrana, Ivić je branio, Zagreb je u 19. minuti nakon igre gol za gol pobjegao na dva razlike, hrabro i spretno jer su suci već u 15. minuti počeli imati jedan kriterij za domaću, a drugi za gostujuću momčad glede pasivnog napada.

Iskustvo, autoritet kod sudaca, bacanje Abaloa, vratili su Pariz u igru, a u tim trenucima i Zagreb je stao. Stepančić se umorio, bez njega je napad postao bezopasan. Šebetić je izgubio dvije lopte, jednu promašio, pa je ušao Vuglač, ali bez pomaka.

I tako je pomalo Pariz sa 6:8 došao na 11:8, a pratila ga je i sreća da mu se lopte odbijaju u ruke nakon odličnih obrana Ivića. Tako je to, kada ti krene jedno, pa drugo, pa još Horvat promaši penal, pa cepelin s igračem manje... A Pariz sve to fino naplati i vodi prvo poluvrijeme a da zato nije pokazao ništa više od Zagreba.

Obrana Parižana bila je očekivana. U njoj su centralni likovi bili Kopljar i N'Diaye, a uz njih su Hansen i Narcisse podebljavali blok, pa se Stepančić nakon početnog odličnog ulaska u utakmicu, morao suočiti s blokom, a pomoći ostalih nije bilo. Vori je igrao samo napad, Abalou nije išlo, težio je atraktivnosti po svaku cijenu, pa dok nije ušao Melić, ta desna strana je bila više adut Zagreba jer ni Kopljar u prvih 30 minuta nije bio strijelac.

Mogao je Zagreb malo bolje naplatiti dobru obranu u prvom poluvremenu, ali nije forsirao brzinu, išao je lagano, što je Parižanima odgovaralo jer sa svom kvalitetom i znanjem tu su daleko jači.

Treba reći da Zagreb nije zabio gol od 19. do 29. minute i to je bila ona crna rupa na koju smo već navikli.

Zagreb je nešto morao riskirati u brzini, što je opet bio mač s dvije oštrice protiv jakog protivnika. Lopta u napadu postala je brža, ali tu su počeli i problemi, makar je sve na trenutke izgledalo dobro. Jednostavno, teško su kontrolirali igru dajući Parizu uvijek loptu viška, koju su ovi samo naplatili i ništa više od toga. Čuvali su prednost, igrali mirnu utakmicu.

Pariz je digao na neugodnih pet golova razlike i na trenutke se stekao dojam da bi se Zagrebu mogao dogoditi potpuni raspad sustava. Mijenjao je Saračević obrane, na prednjeg je došao i Šušnja ne bi li malo otežao domaćinima život. Pokušao je Zagreb lomiti ritam Pariza, ali jednostavno ničim nije uspijevao. Francuzi su bili strpljivi, Hansen je trpao penale i Zagrebov brod se polako počeo naginjati.

Probao je Saračević s Pavlovićem u napadu, on je bio korektan, no, falio je Obranovićev udio u cijeloj priči, a to je za Zagreb nenadoknadivo u ovom trenutku.

Pariz je bio na +7, ali, na sreću, nije to uspio prijeći, makar je Thierry Omeyer ponovo protiv nas imao jako dobar dan. Ispao je pristojan poraz na kraju, što je najvažnije. Bolje nego da odeš s minus 10, a i to se moglo dogoditi. No, naši dječaci u Parizu su nas poštedjeli većih muka. Oni su svoje napravili i idu dalje.