'Ovo je nedvojbeno veliki neuspjeh, ali i dalje smo favoriti za medalju u Londonu'

Kada bi se netko vodio samo golim brojkama, i to onako na prvu, bez pomnije raščlambe, onda bi za Ratka Rudića temeljem rezultata vaterpolske Hrvatske rekao - nema sredine. Ili je na vrhu, ili je na dnu.

Rudić je osvojio u 7 godina 8 medalja (7 uzastopnih) s reprezentacijom koja je u prethodnih 15 godina osvojila tek 3, sve tri srebrne. Rudić je čovjek koji je “vratio vaterpolo u Hrvatsku”, koji nas je uopće učinio svjetskom velesilom.

- Jedina prava utakmica koju smo ovdje izgubili bila je ona protiv Srbije - u začetku će svojeg osvrta na Eindhoven, izbornik Rudić.

- Protiv Njemačke smo imali de facto neodlučenu utakmicu i to bi nas odvelo tada u četvrtfinale. To nam je oduzeto, to tvrdim. Protiv Rumunjske su se već pokazale određene psihološke slabosti u momčadi. Nije se lako spustiti s razine određene motivacije i k tomu odgovarajućih ambicija. Takav je onda bio i početak. Vrlo loš, da bismo to stizali i potom opet na kraju griješili.

Možemo protiv najjačih

Da ne bi bilo pogrešnog zaključka, nadam se da se slažemo da je ovo bio velik neuspjeh, neostvarenje planova o lovu na medalju već u Eindhovenu i nipošto to nije bilo uigravanje za OI u Londonu.

- Nedvojbeno je tako. Ono što sam ja želio je da mi zadržimo status. Status, ugled reprezentacije koja je jedan od favorita za osvajanje medalje na Olimpijskim igrama u Londonu. Što se mene tiče, mi to i ostajemo. Ništa se nije promijenilo. Po kvaliteti mi ostajemo favoriti, ali ako hoćemo ući u borbu s najjačima, moramo dati puno više.

Tu smo ipak imali problema protiv jednog od tih najjačih, protiv Srbije koja nas je školski kaznila za svaku glupost.

- Mi možemo protiv najjačih. Protiv Crne Gore smo odigrali odlično. Protiv Srbije, govorimo dakle o finalistima u Eindhovenu, da nismo odigrali one neke početničke pogreške na početku, i tu bismo bili ravnopravni. To odigravamo. Međutim, i to je jedan od naših problema od ranije, kada dođu one “manje” utakmice ili protiv na prvi pogled slabijih suparnika, odjednom mi, bez obzira na suce, padamo.

Kada je prethodni put bio nisko, 6. na EP u Beogradu 2006, na sljedećem je natjecanju osvojio zlato. Na SP u Melbourneu 2007. Sada je ili bolje, sada smo još niže, deveti. Sljedeće natjecanje je, pak, još više od SP. Igre u Londonu. Tom analogijom...

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a