Prvi trofej ove sezone “sletio” je na Kvarner, ali ne u toliko priželjkivanom nogometu nego u futsalu. Mlađa sestra NK Rijeka, HMNK Rijeka okitila se naslovom u jedinstvenoj 1. HMNL, i na taj način izborila ulazak u elitni rang hrvatskog futsala. Potpisnik tog povijesnog uspjeha za riječki sport je zanimljivo mladi trener Duje Maretić iz Splita, koji je ostavio veliki trag u dvostrukom prvaku Hrvatske, Olmissumu.

Pod trenerskom palicom ovog 32-godišnjaka Omišani su izborili ulazak u Prvu ligu, osvojili dva prvenstva, kup i Superkup. No, u jednom trenutku “puknulo je” na relaciji između Maretića i predsjednika kluba Mije Milavića, i dugogodišnja uspješna suradnja je okončana.

Nakon što ste se razišli s Olmissumom mnogi su očekivali da ćete sreću pronaći u nekom prvoligašu ili vani. No, vi ste se odlučili za Hrvatsko primorje i drugoligaša HMNK Rijeka. Kako je do toga došlo? Što je presudilo u cijeloj priči?

Puno zaslužnih ljudi iz sjene

- U ljeto prošle godine bilo je razgovora i pregovora s nekim klubovima, a iskreno moram priznati kako me jedan poziv iz Poljske jako zaintrigirao. Međutim, izbornik sam Hrvatske U-19 reprezentacije, HNS je izrazio želju da ne idem i pokazao mi koliko me cijeni, a kako mi čast biti izbornikom svoje zemlje stvarno predstavlja nešto neopisivo - dvojba nije postojala. Međutim, poljski klub Bochnia je stvarno bio korektan te kako sam im predstavljao veliku želju, na moju preporuku uzeli su Antuna Bačića koji je u poljskoj ligi dva puta proglašen trenerom mjeseca i ostvaruje rezultate izvan svih očekivanja. Pobjeđuje njihove velikane Piast i Rekord, a s prvakom Lubawom koja je pobijedila u Ligi prvaka naše klubove Olmissum i Futsal Dinamo, su remizirali. Trenutačno zauzimaju 4. poziciju i žao mi je što se u našim medijima gotovo ništa o tome ne piše, još više kada znamo da nam je u baražu za Svjetsko prvenstvo protivnik Poljska. U svemu tome pojavio se Vedran Frelih, predsjednik HMNK Rijeka, koji me kupio svojom ambicioznošću i vizijom gdje vidi Rijeku kao klub. Rijeka mi je bila najprimamljivija jer sam taj klub doživio kao veliki izazov, ali sam u isto vrijeme prepoznao veliki potencijal za napredak, ispostavilo se da nisam pogriješio. Izazov mi je predstavljalo to što jednostavno futsal nikad zapravo na pravoj razini na Kvarneru nije zaživio, a veliki potencijal za napredak prepoznao sam u Rijekinoj juniorskoj generaciji (Radić, Kamauli, Murtić, Petrović, Manestar, Matijević te kadetima Lučić, Tomić), a kako volim stvarno raditi s mladima mislim da je to bilo i presudno.

Sad je jasno nakon svega da niste požalili, Riječani pišu jednu od najljepših stranica hrvatskog futsala. Praktički ste se prošetali ligom, samo s jednim porazom, i to u posljednjem ste izgubili utakmicu na Gripama protiv Splita kada je sve bilo riješeno. Što je temelj klub, je li to spoj mladosti i iskustva?

- Uistinu, niti u jednom trenutku nisam požalio zbog svoje odluke. Napravili smo momčad na temeljima juniorske ekipe koju sam naveo uz prekaljene Fetića i Grbića te domaće iskusnije igrače (kapetan Cianci, Berković, Grlj), dovedeni su uz Grbića, mladi reprezentativac BiH - Miloš Radujković, Brazilac Wesley, a svemu tome moram dodati Elvira Husarića i njegov fantastičan talent. Naš uspjeh se temelji na velikom trudu i napornom radu prije svega, ali ima dosta i do kemije koja se stvorila u svlačionici. Kada se na sve to doda taj spoj mladosti i iskustva mislim da je to bilo presudno za ovako dobru sezonu u kojoj smo ostvarili cilj ulaska u SuperSport HMNL te stvorili domaću i dugoročnu bazu kluba.

Iako ste bili vodeća momčad lige, na polusezoni odlučili ste se za iskusnog pivota Luku Sutona. Je li vas u tom trenutku bio strah da nećete proći nekoliko teških gostovanja ili vam je nedostajao takav profil igrača?

- Nažalost, Brazilcem Wesleyjem nismo bili zadovoljni od razine igara do odnosa prema radu i treninzima. Želja nam je bila u klubu dovesti jednu igračku referencu na poziciji pivota od koje će prvenstveno naši mladi igrači Matijević i Manestar učiti i stasavati, a posljedično tek onda zbog kvalitete na terenu. Sudbina je tako htjela da je Luka Suton u Italiji bio nezadovoljan te za nas dileme nije bilo. Drago mi je da nam se Luka pridružio jer smo uz njega dobili to što smo tražili pa i puno više po pitanju atmosfere u svlačionici. Sjajan je, želi mladima prenijeti svoje iskustvo i tu je za sve mlađe, uz Fetića i Grbića jako puno mi olakšavaju i predstavljaju mi produžene ruke u “odgajanju” naših mladih igrača.

U jednom trenutku ste “visili” u Vinkovcima protiv raspoložene Aurelia, direktnog konkurenta za prvo mjesto, ali ste brzo okrenuli zaostatak od 0:2. Tada su snovi praktički postali stvarnost, više vam nitko nije mogao “ukrasti” naslov prvaka. Tko je osim vas i igrača zaslužan za ovaj povijesni uspjeh?

- Aurelia cijelu sezonu nije odustajala i puhali su nam za vrat te nisu dali da se opustimo ni u jednom trenutku. U oba naša susreta su vodili 2:0 i tek tada kao dizelaš smo se palili i pokazivali našu snagu. Naravno da najveće zasluge idu igračima, ali puno je ljudi iz sjene koji su im to sve ili omogućili ili im nastojali pomoći kako bi bili što bolji, a oni su: osim predsjednika Vedrana Freliha, dopredsjednik Deni Jančić, članovi Uprave Danijel Jurić te Marin Frelih, tajnik Bernard Marić, pomoćni trener Romano Pejnović, kondicijski trener Armando Pejnović uz pomoć Ivana Jasprice, trener vratara Alan Holsinger, fizioterapeut Robert Greblički sa svojim timom te legendarni Dalibor Radusin poznatiji kao Malac u ulozi team managera.

NK Rijeka nam pomaže

S kojim proračun je ove godine raspolagala HMNK Rijeka, ako nije tajna? Vidimo tu pomaže i “starija sestra” NK Rijeka, pojedini gospodarstvenici...

- Uistinu ne znam, nije da vam tajim, ali stvarno se time ne zamaram, Predsjednik i Uprava rade odličan posao kako bismo mi mislili samo na teren, treninge i utakmice te da nam ništa ne nedostaje. Čine sve kako bi klub napravili stabilnim i kako bi mogli imati najviše ambicije. Da, NK Rijeka pomaže, lokalni gospodarstvenici, firme, ima uistinu mnogo sponzora i donatora koji su prepoznali trud ljudi u Upravi na katu te igrača na parketu, a na kraju i gledatelja i navijača na tribinama.
Jeste li dogovorili nastavak suradnje s predsjednikom Vedranom Frelihom? Koji su planovi za budućnost? Možete li se sljedeće sezone “potući” za trofeje sa Stanoinvest Futsal Pulom, Dinamom, Olmissumom, Novim Vremenom, Squareom...?

- Mogu vam dati ekskluzivu, predsjednik i ja dogovorili smo nastavak suradnje i sve drugo bilo bi neprihvatljivo s obzirom da mi je stvarno lijepo u Rijeci, da smo svi nekako kliknuli te da su ambicije najviše moguće. Ne samo da se možemo potući s navedenim klubovima nego ćemo definitivno s njima ući u ring, ne želimo biti turisti, promatrači ili prolaznici u SS HMNL. Promjena u igračkom kadru u vidu odlazak će biti malo ili nimalo, ali po pitanju ulaznih transfera ćemo stvarno napraviti sve kako bismo ciljano doveli igrače koji će nas podignuti na razinu da možemo sanjati velike stvari. Očekuje nas zanimljivo i vruće ljeto - zaključio je Duje Maretić, mladi, a već iskusni trener.