Slovenija, sportska nacija. Krstarimo po Deželi ovih dana, pratimo Dinamo na pripremama, Modri su smješteni u Brdu kod Kranja, ali odvezemo se i u Kranjsku Goru, gdje se priprema Rijeka. Naravno, zalazimo i u ugostiteljske objekte, treba se malo odmoriti, nešto pojesti, cugnuti...
I tako nakon nekoliko dana kod naših slovenskih susjeda napisali smo rečenicu s početka teksta. Krenimo s restoranima, birtijama, kako hoćete. Dok se u domovini na velikim tv ekranima na mjestima za gastronomski užitak i opuštanje gleda gotovo isključivo samo nogomet, kod Slovenaca se, imamo takav osjećaj gleda - sve ostalo. Bilo je zaista zanimljivo u Kranjskoj Gori sjediti u jednom ugostiteljskom objekti i vidjeti kako se s velikom strašću i glasnim navijanjem prati Tour de France, vjerojatno najjači biciklistički događaj na planetu. Kao kad se kod nas prate Vatreni, tako se u Deželi prati biciklizam.
To navijanje za jednog od slovenskih biciklističkih zvijezda Tadeja Pogačara je na razini onoga kad se kod nas pred tv ekranima navija za Luku Modrića i ostalo reprezentativno društvo. Vladalo je ludilo u Kranjskoj Gori kad je prvu etapu Toura završio na trećem mjestu. Svi se nadaju da će na kraju opet osvojiti Tour de France, kao što je već osvojio. Još jedna slovenska biciklistička zvijezda Primož Roglič prije kratkog vremena osvojio je Giro d’ Italia, hoće li Pogačar uzeti Tour de France?
Kad smo već kod biciklizma, sve ceste koje nisu autoput imaju biciklističke staze, more biciklista svakoga dana biciklira, biciklira... Također, masa rekreativnih trkača je praktički na svakom koraku, imate osjećaj da ste stalno u sportskoj oazi.
Kad otvorite slovenske sportske portale, u prvom planu je jasno biciklizam, ali i svi drugi sportovi, atletika, plivanje, kajak, ljetni skijaški skokovi, penjanje uz stijene, kickboxing, košarka, rukomet...
Naravno, ima i nogometa, ali sav sport je ravnomjerno raspoređen na portalima. I u pisanim medijima. Posve drukčije nego kod nas gdje uglavnom dominira nogomet. Naravno s pravom, jer su prije svih Vatreni godinama najveća priča našeg sporta. Ali kad sve to pogledate, uz dodatak da slovenska javna televizija prenosi razne sportske događaje u svim sportovima, zaista možemo ustvrditi da je Slovenija sportska nacija. Hrvatska nije. Mi smo nogometna. Ostali sportovi, uglavnom su u drugom, trećem ili četvrtom planu...
A i kad smo kod nogometa, ogroman broj naših klubova priprema se u Sloveniji. Eto tu su perjanice klupskog, Dinamo, Hajduk, Rijeka... Pitamo se je li stvarno moguće da se u Hrvatskoj ne može napraviti neki centar ili više njih gdje bi se mogli pripremati hrvatski klubovi. A bilo ih je, Dinamo se svojedobno pripremao u tadašnjem olimpijskom centru na Bjelolasici. I bilo je super.
Dva puta se na Bjelolasici pripremala i hrvatska nogometna reprezentacija. Tu su dolazili izbornici Otto Barić i Miroslav Blažević, koji je nakon priprema s Vatrenima na Bjelolasici osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Francuskoj. A onda je sve na Bjelolasici otišlo k vragu, požar, stečaj... Bjelolasica je postala hrvatska sramota. I to je dokaz koliko smo zapravo daleko od toga da smo sportska nacija, koliko smo jadni u infrastrukturi, ali i u sportskim idejama i vizijama, financiranju sporta. Za razliku od susjeda Slovenaca.