Što čovjek drugo može, nego reći - "Slovenija moja dežela" - bez obzira što to formalno možda i nije tako. Reći će to svaki zagriženi ljubitelj biciklizma nakon što je Slovenac Primož Roglič neki dan osvojio svoju četvrtu Vuelta a Españu, posljednju ovogodišnju veliku utrku, uz Giro d‘Italia i Tour de France, jednu od tri anualne višednevne utrke Grand Toura. Fenomenalni Roglič je time Sloveniji donio treći naslov u najvećim utrkama nakon što je ranije ove godine u Italiji i Francuskoj slavio njegov sunarodnjak Tadej Pogačar. Slovenija je na biciklističkom krovu svijeta; osvajanje sve tri utrke Grand Toura u jednoj godini dosad je pošlo za rukom samo vozačima iz tri biciklističke velesile Velike Britanije, Španjolske i Francuske.
Najbolji na svijetu
Dva spomenuta slovenska vozača ove su sezone pokupili sve pobjedničke lovorike na Grand Tourovima; time su još jednom potvrdili kolika je sportska velesila ova malena zemlja od samo nešto više od dva milijuna stanovnika. Vozač momčadi Red Bull-BORA-hansgrohe ukupnim je slavljem na cilju kronometra u Madridu nadvisio Australca O‘Connora i domaćeg vozača Masa pri čemu je uzeo svoj četvrti naslov na Utrci kroz Španjolsku nakon 2019., 2020. i 2021, izjednačivši rekord Roberta Herasa, koji je naslove na ovoj utrci osvajao 2000., 2003., 2004. i 2005. Biti na svjetskom vrhu u toj kategoriji izmimni je sportski doseg od kojeg je ipak još puno veći onaj koji je ostvario Tadej Pogačar, vozač momčadi UAE Team Emirates. Nakon što je u svibnju u Rimu kao najbrži prošao kroz ciljnu liniju Gira, a zatim u srpnju i kroz "trijumfalnu kapiju" Toura u Nici, koja je prvi put u povijesti "zamijenila" Pariz zbog priprema za OI, Pogačar je imao priliku kao prvi u povijesti u jednoj godini uzeti sva tri Grand Tour naslova, ali je odustao od nastupa u Španjolskoj. Učinio je to zato da se koncenrira na takozvanu "trostruku krunu". Želja mu je osvojiti Svjetsko prvenstvo u Švicarskoj.
Umjesto nastupa na Vuelti, Pogačarevi su planovi bili nastupi u Kanadi na utrkama u Québecu i Montréalu kao pripremama za SP, koji mu je glavna meta na koncu sezone. Predviđena brdovita staza u Švicarskoj trebala bi odgovarati njegovim vještinama. Premda time ne bi postao prvi vozač u povijesti, koji je osvojio Giro, Tour i naslov svjetskog prvaka, takvo bi ga postignuće svejedno stavilo u birano društvo. Takozvani "Triple Crown" dosad su ostvarivali samo legendarni Eddy Merckx 1974. i Stephen Roche 1987.
Briga za kolege
Odluka nije bila nimalo laka jer je eventualnom pobjedom na Vuelti, ovaj 25-godišnji mladić mogao postati prvi u povijesti koji je osvojio sva tri Grand Toura u jednoj sezoni i istovremeno ući u probrano društvo samo sedmorice velikana koji su to ostvarili tijekom karijera. U njemu su samo Jacques Anquetil, Felice Gimondi, Eddy Merckx, Bernard Hinault, Alberto Contador, Vincenzo Nibali i Chris Froome. Za ovu je sezonu Pogačar naumio ostvariti onaj prvi cilj, a s obzirom na godine, u karijeri će uzeti i Vueltu i u konačnici porušiti većinu biciklističkih rekorda. Među njima i onaj od ukupno 11 naslova u Grand Tour utrkama koliko ima rekorder - lako je pogoditi- Belgijanac Merckx. Pogačarova odluka dijelom se možda svela na internu dinamiku u svojoj momčadi. Potvrdio je to bivši pobjednik Toura Geraint Thomas u svojem podcastu:
- Rekao sam Pogačaru - moraš na Vueltu i moraš to ostvariti. Tada mi je on rekao: "Išao bih, ali moram zadržati neke prijatelje u momčadi." Njegova je momčad puna napadača i oni žele svoju priliku, koja im je obaćana na Vuelti i on nije smio dopustiti stvaranje nezadovoljnih suvozača, koji su vukli do naslova na Giru i Touru. To se prvenstveno odnosi na Joãoa Almeidu i Adama Yatesa, zaključio je Thomas.
Po svjetsko zlato
Oni na Vuelti nisu uspjeli, bili su u sjeni Rogliča. No, to nije Pogačerev problem. On je na prošlom cestovnom SP-u u Glasgowu uzeo broncu, drugu slovensku svjetsku medalju nakon bronce Andreja Hauptmana 2001. A sada želi i zlato 29. rujna na trasi dugoj 273,9 km od Winterthura do Züricha. Čovjek koji na UCI-jevoj rang listi ima 10928 bodova, više nego duplo od drugoplasiranog Belgijanca Remca Evenepoela (5297) ima se tome pravo nadati. Slovenski izbornik izbornik Uroš Murn u to je siguran:
- Kad sam ja vozio, nismo mogli ni sanjati da će neki slovenski biciklist pobijediti na trotjednoj utrci, a kamoli da će naši biciklisti pobijediti na sve tri najveće u istoj godini. To je i prije 10 godina bilo nezamislivo.
Da, Pogačar je danas u biciklizmu ono što je Đoković u tenisu, prvi na UCI listi od 2021., 153 tjedana na vrhu. Od preostalih Slovenaca Roglič je peti, Matej Mohorič 61. Jan Tratnik je također među 100 najboljih (81.). Peti najbolji Slovenac je Gal Glivar (331), Luka Mezgec je 369. Na listi zemalja Slovenija je druga iza Belgije, a ispred treće Španjolske. Doslovno je svjetsko čudo taj slovenski biciklizam. Čudo "na sončni strani Alp"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....