Čudni su putevi Božji... To definitivni može reći i Ivan Zeljković, posljednjeg dana u kolovozu ove godine 26-godišnji odbojkaš koji je već bio na rubu da prekine karijeru, koju je ionako kasno započeo, da bi mu se tek kasnije 'otvorili prozori, a bome i vrata'... Očito, nikad nije kasno...
Dakle, Ivan je kao i mnogi Splićani kenuo najprije s nogometom, kao klinac, još valjda ni u školu nije krenuo. I to je 'gurao' cijelu 'osmoljetku', da bi se tek na prijelazu iz osnovne u srednju školu zaintersirao za odbojku. Dogurao je do 186 cm, što za odbojku i nije neka visina, ali je sve to kompenzirao skočnošću, motorikom, razumijevanjem igre... Uglavnom, Ivan Zeljković se pretvorio u vrlo kratko vrijeme u solidnog klupskog dvoranskog igrača, koji je tek ljeti, na pijesku, pokazivao svu raskoš svog talenta. Talenta kojeg je definitivno nosio u sebi, a da vjerojatno 'bidan' to i nije znao...
Igrao je u Splitu, Šibeniku, Kaštelima, da bi lani dobio poziv studioznog izbornika hrvatske reprezentacije, Talijana Emanuelea Zaninija, koji mu je promijenio život.
- Dobio sam poziv, onaj prvi, širi spisak, valjda nas je bilo 30-ak na njemu. Mislio sam si, ok, dobro, lijepo, ali od toga neće biti ništa, ima tu boljih igrača. A onda su se dogodile pripreme u Mariboru sa malo užim spiskom, tu sam se valjda svidio Zaniniju i to me strahovito poguralo, tu sam jako dobio na samopouzdanju.
Dobar nastup u reprezentaciji, dobra sezona u Kašelima i eto poziva u Dom odbojke. Zadovoljan?
- Jesam, jako sam zadovoljan, i ovo je bila najbolja opcija za mene, definitivno. Bilo je i nakih razmišljanja o inozemstvu, no čim je došla ponuda Mladosti nisam više dvojio. Zato sam i potpisao trogodišnji ugovor, mislim da mi je ovo kruna karijere.
Prije godinu i pol na sličan je način iz Splita prešao u Kaštela.
- Je, točno, igrali smo neke međusobne utakmice, tu su me valjda zapazili i pozvali da dođem u Kašela, pa sam prešao u pola sezone. Onda je došla i reprezentacija...
Nekako se čini da vam je karijera doživjela drugu mladost, jer ste nekako već prije dvije godine bili pred okončanjem karijere, barem one dvoranske.
- Pa je, tako nekako, još sam igrao u Splitu, ali to je bilo više onako, da ne prekinem naglo, malo jača rekreacija. Jer, takva je tada i bila situacija u Splitu, za razliku od danas kada je dolaskom Igora Omrčena i tamo sve živnulo i otišlo nekoliko katova uvis.
Jedno ste vrijeme čak pronašli i drugi posao.
- Radio sam jedno ljeto sezonski, vozio transfere, turiste, preko jedne agencije, aute i kombije. Luksuzni transferi, vozio sam ljude od privatnih aviona do jahti, recimo,sve vrhunski organizirano. Nisam niti igrao pijesak te godine, ovo mi je bilo financijski isplativije. Onda sam ipak zimi igrao dvoransku odbojku za Split i rješavao fakultetske obveze.
U Dom odbojke dolazite kao stožerni igrač na poziciji primača-pucača, kako stvari stoje, među tim 'klincima' ćete biti najiskusnija 'četvorka'. Kako gledate na novu ulogu?
- Unazad godinu dana jako sam promijenio razmišljanje o odbojci, ali i svojoj igri, otkako sam igrao u Kaštelima i za hrvatsku reprezentaciju. Pun sam samopouzdanja, ono što mi je prije nedostajalo, i jedva čekam doći na Savu - reći će na kraju zadovoljni Ivan Zeljković, novi igrač odbojkša Mladosti.