Prije dvije godine, početkom svibnja 2021. Hrvatski olimpijski odbor je dobio tada novog glavnog tajnika. Nakon najdugovječnijeg tajnika, Damira Čopa koji je bio prvi egzekutivac nacionalne olimpijske kuće čak 16 godina, u tu je fotelju zasjeo Siniša Krajač. Čovjek iz nogometa, ali i hrvanja pomalo, diplomirani kineziolog, dugo u Hrvatskoj vojsci, ali ipak dvostruko duže u HOO. Ima sada tomu već 22 godine.
Kada smo razgovarali nešto malo nakon izbora za glavnog tajnika, koncem svibnja ili početkom lipnja 2021., spomenuo je kako ima planove i ciljeva za ne jedan nego dva, ako ne i tri mandata. Nećemo baš toliko čekati, ali dvije godine ili pola mandata jesu neke vremenska odrednica nakon koje se može povući barem prva crta.
Koje bi recimo najveće postignuće u promatranom razdoblju istaknuo prvi operativac HOO-a?
- Ono najbitnije što mi se čini je zadržani kontinuitet nakon pandemije, pa onda i nakon dva potresa, zagrebačkog i onog na Banovini. Kontinuitet sportskog rezultata. Jest da smo malo nezadovoljni možda s rezultatima momčadskih sportova, ali mislim da ukupno možemo biti zadovoljni i rezultatski, pa i financijski - u startu će Siniša Krajač, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora.
- Rezultatski bih podsjetio da smo imali uz dakako OI u Tokiju, još i Mediteranske igre, Europske igre, pa Olimpijske igre mladih, zimski EYOF ili Europski olimpijski festival mladih. Tu se ispostavilo, temeljem rezultata, da ona početna skepsa od prije dvije godine o mogućem padu rezultata, ipak nije toliko opasna ili realna. Generacije mladih sportaša pokazuju da imamo na koga računati. U pojedinačnom smo se sportu podignuli i to je sjajno, ali problem ostaju momčadski sportovi koji su nam pali. Ti su nam sportovi pak 70-ak posto sveukupnog registriranog članstva i naravno da je recimo i pandemija značajno utjecala na broj članstva u tim sportovima, klubovima itd. Ipak, tu smo u suradnji s Vladom RH i Ministarstvom turizma i sporta uspjeli podignuti proračun, čak i osigurati dodatna sredstva za pomoć klubovima koji su nam sada u stvari najveći problem.
Taj je problem “lociran” i prije dvije godine, te ste jasno naznačili pomoć klubovima iz lokalnih sredina, a koji su nositelji kvalitete i po kojima su te sredine poznate. Što ste po tom pitanju učinili?
- Tu je Ministarstvo turizma i sporta odvojilo 58 milijuna kuna dodatnih sredstava. Ona su ostala trajna, kao redovna državna sredstva za sport. Tu smo savezima dali mogućnost da kroz pripreme i natjecanja mogu izravno pomoći klubovima. To je jedini legalan put za pomoć sportašima koji su nam ujedno i reprezentativci.
Od tih 58 milijuna kuna, 50 milijuna je predviđeno i dobili su ih pet loptačkih sportova. dakle, po 10 milijuna nogomet, košarka, odbojka, rukomet i vaterpolo. Komu ide onih dodatnih 8 milijuna kuna, odnosno to je u današnjem novcu nešto više od milijun eura?
- Utvrđen je dakle kriterij. Po 10 milijuna za loptačke sportove, a 8 milijuna smo rasporedili za sportove koji su nam redoviti na olimpijskim igrama, donose odličja i promiču Hrvatsku na Igrama.
Koji su to sportovi?
- Veslanje, jedrenje, taekwondo, hrvanje, boks, judo, pa i karate iako više nije olimpijski sport, alpsko skijanje. Ne govorim o visini iznosa, to ovisi o njihovom rezultatu, uspjehu. Nije baš bila neka uravnilovka. Sveukupno smo pomogli 24 sporta s novcem koji mogu podijeliti svojim klubovima ili sportašima. S time da smo zamolili lokalne zajednice, postavili neki oblik uvjeta da onda one ne umanje svoja davanja zato što smo mi tim klubovima dali dodatna jer onda nismo ništa uradili.
Poslušali su vas?
- Jesu, moram priznati da su lokalne suradnje vrlo kooperativne i možemo se pohvaliti s odličnom suradnjom. Svih lokalnih zajednica, ne bi izdvajao nikoga.
Je li i Zagreb u tom društvu? Pitamo zato što sadašnja vlast u Zagrebu ima ipak jedan blago maćehinski odnos prema sportu. Nema sporta i kluba u Zagrebu koji će vam reći da im se sredstva nisu smanjila.
- Zagreb je specifična sredina. Tu je najveća koncentracija sporta, pogotovo vrhunskog. Mi smo dodijelili novac Sportskom savezu Zagreba i ostavili smo njima, temeljem njihovih kriterija, daljnju raspodjelu. Nismo dobili nikakve pritužbe.
Tih 58 milijuna kuna, sada jasno u eurima, ostaje i za ovu godinu, 2023.?
- Da, s time da ćemo ove godine uključiti ipak i ostale saveze jer njihovi su se predstavnici prošle godine na Skupštini HOO-a složili, glasovali za takvu mjeru kada se ona njih nije ticala. Dakle, pokazali su i solidarnost, razumijevanje. Pokazalo se da je ta pomoć klubovima urodila plodom jer smo recimo na Mediteranskim igrama u Alžiru osvojili 23 medalje, što nam je jedan od najboljih, ako ne i najbolji rezultat, dok smo na EYOF-u osvojili 9 medalja, Dakako, nisu te medalje “nastale” u godinu dana, ali bitno je da smo uspjeli zadržati mlade ljude u sportu. Znate, statistika je neumoljiva. Prema posljednjem popisu stanovništva nas je 400-500 tisuća manje nego prije 10 godina, a mladih u dobi od 12 do 19 godina je 370.000 samo. Iz sad mi iz te “baze regrutiramo” cijeli sport. Dakle, zadnje dvije godine koliko sam usko involviran u ovu problematiku, mislim da je simbiozom djelovanja Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva turizma i sporta, te HOO-a napravljen važan iskorak. I to je pravi put. Da ne velim da je podignut i proračun HOO-a, poprilično.
Koliki je on danas?
- Sada će on iznositi negdje oko 236-240 milijuna kuna ili 39-40 milijuna eura.
Kakve vi Igre u Parizu očekujete? Hoće li se ondje pojaviti Rusi, hoće li doći Ukrajinci, kakve vi imate spoznaje iz vaših međunarodnih relacija?
- Vrlo kompleksno pitanje na koje je sada teško dati odgovore. Mi često imamo međunarodne razgovore, nedavno je jedan sastanak preko zoom-a trajao 3 sata. Puno se govorilo, a da nije ipak na kraju ništa rečeno. Morate znati da nemaju sve države isto mišljenje. Ne gledaju ni svi kontinenti isto na ovu situaciju i zato se ne donose još nikakve konačne odluke, ne “prelama se preko koljena”, kako se kaže. Čekat će se do zadnjeg trenutka jer svašta je moguće. Na kraju, moguć je i bojkot. Svašta je moguće.
Na OI u Tokiju smo imali 58 olimpijaca. Nakon Barcelone 1992. naš najmanji broj. Čemu se nadate u Parizu 2024.?
- Mi za Pariz danas imamo potencijalnih 180 kandidata, od toga su dvije maratonke, Koštro i Bijelac već sigurne. Ostalo se čekaju kvalifikacije. Vjerujem da ćemo imati više ekipnih sportova nego u Tokiju gdje smo imali samo vaterpoliste. Dakle, imamo rukomet muški i ženski, odbojku žensku kao kandidatkinje nadam se i naravno vaterpolo koji nam je najstalniji. Voljeli bi da je tu i košarka, baš kao i nogomet. Tu smo u pregovorima s HNS-om da se oni više tomu posvete, ali to ovisi o U-21 reprezentaciji i njihovom EP. Tu bi sigurno bili konkurentni za medalju. U pojedinačnim sportovima su nam tradicionalno zastupljeni taekwondo, judo, pa hrvanje, boks. Ono što moram istaknuti da nam u praktički u svim natjecanjima prednjače žene. To nas veseli, ali s druge strane i žalosti pad muškog sporta. Atletika je tu snažno zastupljena i oni će na Europskim igrama u Krakowu biti naši najbrojniji predstavnici, čak 46! Krakow je kvalifikacijsko natjecanje na Pariz i od atletičara puno očekujemo. Standardno nam je već očekivati veslače i na sljedećim Igrama, braća Sinković, Damir Martin koji se oporavio, u formi je. Nadam se da nećemo podbaciti ili pasti ispod one brojke u Tokiju.