Iako ih nije bilo na Olimpijskim igrama u Parizu posve je izvjesno kako će kad se budu dijelile nagrade za najbolje sportaše Slovenije na vrhu biti Tadej Pogačar i Primož Roglič. Podatak da su ovog ljeta ostvarili ono što se događa rijetko i samo najboljima potvrda je velike sezone u kojoj će Pogačar i dalje dominirati na prvoj poziciji svjetske rang liste biciklista, a daleko neće biti ni Roglič. Uostalom, ono što su njih dvojica ostvarili, zaključno sa završnicom španjolske Vuelte, događa se samo odlikašima i na ovaj ili neki drugi način svjetskim prvacima.
Inteligentna vožnja
Naime, trijumf s kojim se mogu pohvaliti Pogačar i Roglič je nešto što se nije često događalo u svijetu biciklizma. Odnosno dogodilo se do ove godine samo tri puta da pobjednici sve tri Grand Tour utrke dolaze iz iste zemlje. Prvi put su to napravili Francuzi Jacques Anquetil i Raymond Poulidor 1964., drugi put Španjolci Alberto Contador i Carlos Sastre 2008., potom Britanci Chris Froome, Geraint Thomas i Simon Yates 2018. i onda su se ove godine ukazali dečki iz Dežele.
Podatak da je tako nešto uspjelo Tadeju Pogačaru i Primožu Rogliču sve će reći o njima. Trijumfalno stići do kraja sezone i ostvariti “veliku tricu” u sportu koji je jedan od najvećih i najuglednijih u svijetu samo će potvrđuje njihovu veličinu, a kada je u pitanju Roglič onda je to i dokaz dugovječnosti. I premda su mu 34 godine, on nema namjeru stati.
Vuelta je očito “njegova utrka”, uostalom četvrti je puta osvojio španjolsku Grand Tour utrku i tako poravnao rekord Španjolca Roberta Herasa na Vuelti, a stigao je i do svog ukupno petog trijumfa na Grand Tour utrkama budući da je bio i pobjednik Gira.
Premda je Roglič nedavnim osvajanjem Vuelte postao treći najstariji pobjednik jedne Grand Tour utrke - stariji od njega bili su samo Chris Horner, pobjednik Vuelte 2013. (41 godina i 327 dana) i Firmin Lambot, pobjednik Tour de Francea 1922. (36 godina i 130 dana) - Heras smatra kako uopće nije nemoguće da Slovenac osvoji još jednu Vueltu i ostane sam na vrhu liste pobjednika...
- On možda ove godine nije bio jak kao nekih prijašnjih, ali je vozio vrlo inteligentno - rekao je Španjolac i dodao što bi mu mogla biti najveća prepreka u osvajanju petog naslova:
- Znamo da su Pogačar i Vingegaard uvjerljivi favoriti za pobjedu na svakom Grand Touru na kojem se pojave tako da će Rogliču očito biti puno teže ako dođu na Vueltu, Ali to ne znači da Roglič i u tom slučaju ne može pobijediti. S Pogačarom i Vingegaardom na startnoj liniji bilo bi to puno teže, ali ni tada ga ne možete definitivno isključiti. U stvari, Roglič ima toliko klase i odlučnosti da njega nikad ne možete isključiti.
Roglič i Pogačar su na tri Grand Tour utrke osvojili 15 etapa, Pogačar 12, Roglič tri, a ono što dolazi u završnici sezone moglo bi donijeti nešto veliko jednom ili drugom ili jednom i drugom.
Nakon prvog Toura je sve bonus
Još od trijumfa u Francuskoj, ali na Touru, a ne na OI, Pogačar se priprema za tjedan cestovnog Svjetskog prvenstva koje će se uskoro dogoditi u Švicarskoj, a i Roglič ima što za reći budući da je upravo on, nemojmo zaboraviti, bio olimpijski pobjednik u utrci na kronometar u Tokiju.
Kad bi Pogačar, nakon što je ove godine osvojio Giro i Tour, uspio postati i svjetski cestovni prvak ostvario bi takozvani “Triple Crown” što je dosad uspjelo samo Eddyju Merckxu 1974. i Stephenu Rocheu 1987. godine.
U međuvremenu je 25-godišnji Pogačar dao i nekoliko zanimljivih izjava u intervjuu za CNN vezano upravo uz njegove glavne ciljeve u karijeri. Pet naslova na Tour de Franceu, a o tome se sve više govori u svijetu biciklizma, nije na vrhu njegovim želja...
- Kad sam bio mlađi nisam mislio ni da bih mogao osvojiti etapu Tour de Francea. Nakon prve pobjede na Touru, što je najveći mogući cilj u biciklizmu, sve ostalo je više-manje bonus. Utrkujem se jer se zabavljam, a ne zato što to osjećam kao obvezu. Ne volim govoriti o tome što se može dogoditi u budućnosti i koji se rekordi mogu srušiti. Šanse da osvojim Tour pet puta su dobre, ali to mi nije cilj.
No, kako je istovremeno rekao da planira ustrajati u biciklizmu još deset godina, naravno uz uvjet da bude zdrav i konkurentan, logično je očekivati da će se priključiti ili nadmašiti elitno društvo koje se može pohvaliti s pet naslova na Touru, a to su Jacques Anquetil, Eddy Merckx, Bernard Hinault i Miguel Indurain.
Pogačaru je ipak, barem tako kaže, važnije osvojiti i one velike utrke koje do sada nije i tako kompletirati sve najveće pobjede u biciklizmu. Želi osvojiti svih pet biciklističkih monumentalnih utrka od kojih je tri već uspio (Liège-Bastogne-Liège, Tour of Flanders i Giro di Lombardia), a nedostaju mu još pobjede na utrkama Milano-San Remo i Pariz-Roubaix na kojima nikada nije nastupio. I naravno Vuelta.
Usporedbe s Merckxom
Jedini biciklist koji je to uspio je legendarni Belgijac Eddy Merckx s kojim Pogačara stalno uspoređuju o čemu Slovenac kaže...
- Ne mogu se uspoređivati s Eddyjem Merckxom jer se on utrkivao prije mog vremena. Usporedbe s njim mi laskaju, ali s druge strane mogu biti i prilično dosadne jer jednostavno želim biti ja. Želim raditi ono što radim, utrkivati se na svoj način i pisati vlastitu povijest.
A to mu ide jako dobro. Baš kao što i Rogliču ide dobro pisanje njegove povijesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....