Ima u svijetu ragbija i dužih rivalstava, rivalstava koja pamte puno više odigranih međusobnih utakmica, ali ne postoji snažnije, intenzivnije i kontroverznije rivalstvo od onoga između Novog Zelanda i Južnoafričke Republike. Rivalstvo koje nadilazi i granice sporta.

Izvan terena, njihovi su dvoboji dovodili do žestokih prosvjeda, pa čak i do jednog od najvećih bojkota Olimpijskih igara u povijesti, a o njima su snimani i filmski hitovi... Na terenu su to redovito dramatični okršaji, neki od najupečatljivijih u povijesti ragbija, a poseban začin predstojećem finalu je podatak da obje reprezentacije imaju po tri naslova svjetskog prvaka i da će se u subotu jedna odlijepiti na vrhu te ljestvice.

Povijest velikog suparništva počela je 1921. godine na stadionu Carisbrook u Dunedinu i do danas su odigrali 105 međusobnih dvoboja. All Blacksi su u 102 godine skupili 62 pobjede, Springboksi su ih upisali 39, a četiri su utakmice završene neodlučenim ishodom. Novi Zeland, najveća reprezentacija u povijesti ragbija, sa svim suparnicima ima pozitivan omjer, ali on je najslabiji s Južnoafričkom Republikom. I u sudarima na svjetskim prvenstvima Novozelanđani su uspješniji (3-2), međutim Južnoafrikanci su slavili u onom najvažnijem dvoboju, jedinom dosadašnjem međusobnom finalu, odigranom 1995. godine.

Filmska priča dobila i film

Južnoafrička Republika propustila je prva dva svjetska prvenstva zbog sportske izolacije koju joj je donijela politika apartheida. Na trećem ne samo da se pojavila, nego je bila i domaćin. Finale igrano na Ellis Parku u Johannesburgu, pred 60.000 bučnih navijača, bilo je prvo koje je završilo u produžecima, a čovjek odluke bio je Joel Stransky koji je postigao drop goal za 15:12. Na puno načina je taj trijumf bio početak novog poglavlja za zemlju, ne samo u ragbiju, a slika Nelsona Mandele kako predaje trofej Webba Ellisa kapetanu Francoisu Pienaaru ostala je za sva vremena. Pohod Springboksa na svjetski tron ovjekovječen je i u filmskom hitu Invictus koji je režirao Clint Eastwood i za koji su Morgan Freeman kao Mandela i Matt Damon kao Pienaar bili nominirani za Oscara.

I prije nego što je uopće pokrenuto Svjetsko prvenstvo 1987. godine dvije su zemlje razvile veliko rivalstvo koje je desetljećima bilo obilježeno sramotnom rasnom politikom u Južnoafričkoj Republici. No, u toj priči ni Novozelanđani nisu bili nevini. Turneja All Blacksa po JAR-u 1976. godine doživljena je u ostatku “crnog kontinenta” kao novozelandska podrška politici apartheida. Afričke zemlje tražile su da se Novom Zelandu zabrani sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Montrealu te godine, a kad je to odbijeno, 28 država je odlučilo bojkotirati Igre.

Kapetan Novog Zelanda Jordie Barrett

ADRIAN DENNIS Afp

I nisu problemi time prestali. Pet godina kasnije slijedila je južnoafrička turneja po Novom Zelandu koja je također dočekana na nož. Novozelandske vlasti su odlučile ignorirati zločine protiv čovječnosti koje je počinio južnoafrički režim i ugostiti Springbokse. Izazvalo je to prosvjede diljem zemlje pa je utakmica u Hamiltonu otkazana, a u Aucklandu je zrakoplov u niskom letu izbacivao “bombe” od brašna na teren. Odigrane su tada ipak tri utakmice, ali novih nije bilo sve do 1992. godine. I tada su Južnoafrikanci još uvijek igrali pod zastavom apartheida, ali osjećalo se ipak da dolaze neka nova vremena.

Nema ništa veće od ovoga

Što se novije povijesti tiče, na prošlom SP-u su se dvije najveće ragbijaške sile sudarile već u 1. kolu grupne faze i tada je Novi Zeland slavio s 23:13, međutim na kraju priče je trofej Webba Ellisa podigao tadašnji i sadašnji kapetan JAR-a Siya Kolisi. Ove su godine odigrali dva međusobna ogleda, Novi Zeland je bio bolji (35:20) u sklopu Rugby Championshipa, prvenstva južne polutke, dok je Južnoafrička Republika bila uvjerljiva (35:7) u prijateljskoj utakmici u Londonu uoči SP-a.

Subota nam donosi novi epski okršaj s najvećim mogućim ulogom. All Blacksi protiv Springboksa - nema ništa veće u svijetu ragbija..