Biciklistička utrka Cro Race još jednom je skrenula pažnju na biciklizam u Hrvatskoj. Iako je bilo problema s lošim vremenom, utrka je još jednom odrađena na vrhunski način, a koliko je ona važna za promociju Hrvatske i našeg sporta govori podatak da je prijenos bio dostupan u 140 država diljem svijeta. O Cro Raceu smo pričali u novom Sportcastu s izbornikom hrvatske biciklističke reprezentacije Matijom Kvasinom koji je naglasio kako je ovo bilo do sada najbolje izdanje utrke.
- Utrka se gradi godinama pa je normalno da se odgađaju neke greške koje se onda kroz godine rješavaju. Ove godine, usprkos vremenskim neprilikama koje su prešle u ekstremne, izvedeno je sve iznimno glatko, maksimalno sigurno što je najvažnije stvar. Kvaliteta se vidi i osjeti pa stvarno utrka raste iz godine u godinu - rekao je Kvasina i dodao:
- Ove godine smo imali šest timova iz najjače, UCI WorldTeams organizacije i osam iz UCI ProTeams organizacije što je stvarno veliki uspjeh. To samo potvrđuje koliko je jaka utrka, a veliki plus je bio i što je bila zanimljiva, dinamična i nepredvidljiva do zadnjeg prolaska kroz cilj.
Neizvjesnost je uistinu obilježila Cro Race jer je pobjednik, Amerikanac Brandon McNulty, pobijedio sa samo osam sekundi boljim vremenom od Danca Tobiasa Lunda Andresena. To je treća godina u nizu kako je razlika između prvog i drugog u konačnom redoslijedu manja od 10 sekundi, a upravo toliko iznosi bonifikacija za etapnu pobjedu.
Toliko neizvjesno nije bilo 2016., na drugom izdanju Cro Racea, kada je pobijedio upravo Kvasina koji je i dalje jedini hrvatski pobjednik ove utrke.
- Poklopilo se puno toga, ne mogu reći da je to bila konkurencija kao sada. No, da je bilo lijepo pobijediti pred svojom publikom, bilo je. Taman pred kraj karijere.
Do pobjeda u biciklizmu nije moguće doći bez dobre momčadi, a Kvasina je to ovako objasnio:
- Najlakše je to objasniti definicijom da je biciklizam ekipni sport pojedinačnog karaktera. Da, pobjednik je samo jedan, ali on bez dobrog tima ne može ništa sam napraviti ni doći do uspjeha. U timovima je čvrsto uspostavljena hijerarhija i nema tu puno iskakanja. Imaš ljude koji su samo vodonoše, odlaze po vodu i dodatnu hranu. Ima svaki tim i određene vozače koji popravljaju lideru poziciju, odnosno oni su svojevrsni ‘zečevi‘ ako koristimo terminologiju iz atletike.
Ove godine su na Cro Raceu nastupila četiri hrvatska biciklista, Fran Miholjević, Viktor Potočki, Nicolas Gojković i Ian Peran.
- To su naša četvorica. Nažalost, više od toga i nemamo. Stanje nije bajno, ali gledamo izvući najbolje što možemo. Centri u Hrvatskoj su u Zadru, Rijeci i Vinkovcima dok u Zagrebu malo kaskamo, ali pokušavamo to oživjeti.
Biciklistički ne treba oživljavati Sloveniju koji su na svjetskom vrhu što se tiče ovog sporta, a Tadej Pogačar se sve više spominje u razgovorima o najboljem biciklistu svih vremena. On je ove godine osvojio Tour de France, Giro di Italija te postao svjetski prvak. Prije njega u povijesti uspjelo samo još dvojici biciklista, Belgijancu Eddyju Merckxu (1974.) i Ircu Stephenu Rocheu (1987.). Primož Roglič je pobijedio na Vuelti pa Slovenija drže naslove u sve tri najvažnije biciklističke države na svijetu. Što se to tamo događa?
- Red, rad i disciplina. To su velike godine ulaganja jer su Slovenci bili broj jedan i u bivšoj Jugoslaviji. To se godinama gradilo i usvajalo znanje, to je iznimno sportska nacija, a onda im se rodio sportaš kakav se rađa u, kako stvari sada stoje, svakih pedeset godina; da postane toliko dobar da ga uspoređuju s Eddiejem Merckxom koji je uvijek bio broj jedan u biciklističkom smjeru. Pogačar ga polako ruši.
Što reći o Pogačaru, čudu od sportaša?
- Dobar sam s njegovim trenerima, a znam iz prve ruke da ga ne mogu zaustaviti na nekim utrkama. Kad on odluči da će napasti ili da će nešto napraviti, nema više sugestija ni mijenjanja mišljenja. Tako se dogodilo na Svjetskom prvenstvu gdje je napravio jedno od tih čuda, a to je napad od 100 kilometara prije cilja s kojim je iznenadio konkurenciju, ali i svoj tim. No, uspio je, došao je do zlata i naslova svjetskog prvaka što je jako želio.
Učenje od Slovenaca bi bilo lakše kada bi Hrvatska imala svoju profesionalnu momčad. Ima li šanse da se to dogodi?
- Znanja imamo za pokrenuti našu momčad. Ona ne bi mogla biti, barem na početku, sastavljena striktno od hrvatskih biciklista. Za početak kombinirati s par iskusnih međunarodnih biciklista, a takva bi nam momčad poslužila da naši mladi biciklisti odmah imaju gdje nastupati nakon izlaska iz juniora - objasnio je Kvasina.
Analizu svih detalja iz Cro Racea, dodatnu priču o Tadeju Pogačaru i slovenskom biciklizmu, opis kako funkcioniraju timovi na najvećim utrkama, ali i savjete roditeljima kada i kako bi njihova djeca trebala početi trenirati biciklizam pogledajte u cijelom Sportcastu:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....