Zdravko Jadrijev (48) jedan je od najuspješnijih hrvatskih ultramaratonaca, čovjek koji guta kilometre i ima iza sebe niz uspješnih nastupa, kako u domaćim, tako i u međunarodnim vodama. Iako mu kao zaposleniku HEP-a u Elektrodalmaciji Split nije lako uskladiti poslovne obveze sa sportom, ovom fanatiku podrijetlom iz Poljane na otoku Ugljanu trčanje je u venama i bez njega ne može zamisliti dan.

- Iskreno, radim dosta stresan posao i žudim za treninzima. Trening mi jednostavno dođe kao ispušni ventil, kroz trening se odmaram. Treniram svaki dan, ponekad i dvaput i to mi je baš potrebno za opuštanje, a nakon treninga se osjećam izvrsno. A ultra distance su moja prirodna disciplina. Na onim kraćima više nisam konkurentan, ali u ultri još uvijek napredujem, iz godine u godinu sam sve bolji – kaže Jadrijev.

Od najvećih uspjeha izdvaja nastup na Svjetskom prvenstvu na 100 kilometara, što mu je osiguralo i kategorizaciju vrhunskog sportaša treće kategorije, te prvo mjesto na utrci od 12 sati u Beogradu gdje je istrčao 132 km. U Beogradu je bio i ove godine prije korona-krize.

– Išao sam na utrku na 100 km kako bih ispunio normu za SP, što mi je i uspjelo, osvojio sam drugo mjesto s rezultatom 7;52:06. SP je odgođeno, ali kad bude, normom sam izborio svoje mjesto u reprezentaciji. Dobru formu potvrdio sam i pobjedom na 2. splitskom noćnom polumaratonu, 4. srpnja. Bilo je oko 70 trkača, staza je bila malo teža i bilo je vruće, ali bilo je to lijepo i zanimljivo iskustvo. Išao sam punom snagom i ostavio konkurenciju deset minuta.

Na SP u trčanju na 24 sata

U ovoj neizvjesnoj situaciji nije baš jednostavno planirati sljedeće nastupe.

– Uplatio sam maraton u Istanbulu u studenome, ali mislim da od toga neće biti ništa. Kroz listopad se možda odlučim za ultramaraton koji traje praktički pet dana, od Zagreba do Vukovara. A za sljedeću godinu izbornik reprezentacije mi je najavio mogućnost odlaska na SP u trčanju na 24 sata koje bi se trebalo održati u svibnju u Temišvaru. Vjerojatno će se sljedeće godine formirati i muški tim, što prijašnjih godina nije bio slučaj, imali smo isključivo ženske ekipe. Izazov mi je to jer je u mojim godinama iznimna čast biti pozvan u reprezentaciju i ako bude tako, sigurno to neću propustiti.

U tvrtki u kojoj radi Jadrijev je prije nekoliko godina s kolegom Jakovom Bočinom pokrenuo i hvalevrijedan HEP Running Team koji okuplja ljubitelje trčanja iz cijele zemlje.

- U Zagrebu je 2016. prvi put organizirana B2B utrka koju smo propustili, ali smo primijetili da je bila dosta posjećena i zanimljiva. Komentirali smo kako bi bilo dobro da se i mi kao HEP sljedeće godine prijavimo i tako smo organizirali tim u kojem nas je na početku bilo šestero. Uspješno smo odradili utrke prve godine i nakon toga smo se odlučili organizirati kao udruga da bismo lakše pronašli sredstva i da bismo nastupali kao pravni subjekt.

Danas nas ima oko 70

Priča je u međuvremenu narasla.

- Danas nas ima oko 70. U normalnim okolnostima kao ekipa nastupamo na četiri B2B utrke, bude tu i još jedna trail utrka na Rabu, a i pojedinačno se dogovaramo i nastupamo na utrkama na kojima je HEP sponzor.

U svemu tome imaju podršku tvrtke, posebno na utrkama na kojima je i sponzor. Jedna od takvih je uskoro na rasporedu.

- U planu je 23. kolovoza nastup na utrci Zagreb 21, to je zapravo odgođeni Zagrebački proljetni polumaraton na kojem je HEP sponzor. Kroz listopad su najavljene B2B Run utrke, ali još ne znamo što će od svega toga biti. Prije toga se nadamo i nastupu u Puli u rujnu na utrkama od 5 do 21 km.

U HEP-u su, priznaje Jadrijev, prepoznali važnost trčanja za razvijanje timskog duha.

– Mi se na tim utrkama družimo, upoznajemo se, razmjenjujemo iskustva i u biti je to jedan stvarno dobar team building.