Pikado je jedan od sportova koji posljednjih godina ima veliku popularnost diljem svijeta. Veliki PDC turniri pune dvorane i donose odličnu atmosferu, igrači su prave zvijezde, a sve se prati u televizijskim prijenosima.
Pokazalo se kako je pikado puno više od puke zabave u kafićima, a Hrvatska se može pohvaliti kako se kod nas ovaj sport dobro ‘primio‘, barem u onoj elektronskoj verziji. Često Hrvati donose medalje s europskim natjecanja, a zlatnu je prošle godine s prvenstva Europe donio Neven Rešetar kojeg smo ugostili u novom izdanju našeg Sportcasta.
- Europsko prvenstvo je trajalo sedam dana, a pojedinačno natjecanje se održalo posljednjeg dana. Puno sam trenirao prije odlaska, dobro sam igrao i teško je reći da nisam očekivao neki dobar rezultat, ali svaki dan nosi nešto svoje, posebno jer je turnir dug i naporan. Samo tog posljednjeg dana sam igrao sedam ili osam mečeva u jednom danu, a sve dugo traje. Turnir je počeo ujutro u 10, a završio oko 19 sati. Recimo, svakog sata jedan meč - prepričao nam je Rešetar kako je to izgledalo u španjolskom Benidormu.
Rešetar je prvak u elektronskom pikadu, ne u onom klasičnom koji se igra na PDC turnirima. Objasnio nam je i razliku između ta dva načina igre.
- Meta je istih dimenzija, udaljenost je ista, a razlika je što se u klasičnom pikadu koriste nešto teže strelice i imaju metalni vrh u odnosu na elektronske, a to je zato da bi se strelice zabile u metu. Sve je ostalo je više-manje isto. Postoji razlika i u zbrajanju jer elektronski sam zbraja, a u klasičnom se treba i time baviti. No klasični je puno jače medijski eksponiran nego elektronski.
Sve je krenulo u srednjoj školi
Zbog boljeg medijskog pokrivanja bolje su, jasno, i nagrade, a Rešetar ima ambiciju okušati se i s najjačima.
- Igram i klasični pikado. Bio sam u kvalifikacijama za PDC turnir u Njemačkoj, a od 417 natjecatelja taj ‘tour card‘ je dobilo samo 11 igrača. Bez toga ne možeš igrati, a te kvalifikacije se odigravaju samo jednom godišnje. Elektronski pikado je početak, a klasični je ipak jedna stepenica više. Treba se više posvetiti tome. Razlika je i što na turnirima u elektronskom pikadu imaš mogućnost i nakon poraza kroz repesaž otići do kraja dok u klasičnom ispadaš već nakon prvog poraza.
Veliku priliku će on i svi naši pikadisti imati sljedećeg vikenda kada će se u Zagrebu održati veliki WDF turniru u klasičnom pikadu.
- Ima jako puno Engleza, Škota i Nizozemaca koji su se prijavili na turnir. Mislim da će biti odličan turnir, ali i velika promocija za pikado u Zagrebu.
Rešetar je u Sportcastu ispričao kako je počeo s pikadom, ali i to kako mu supruga također igra pikado.
- Sve je krenulo u srednjoj školi s time da to nije imalo veze s onim kako danas igram. Ubrzo sam se javio u klub i nakon godinu dana igranja sam shvatio da bih mogao nešto više napraviti pa mogu reći da sam posljednjih 10 godina posvećen pikadu. Što se supruge tiče, znali smo se prije, ali sve je krenulo na pikado turnirima. Ona igra u istom klubu, a doma imamo i klasični i elektronski pikado pa imam partnera za vježbu. Uvijek imamo neke oklade u pranje suđa ili slično, a pobjedi me i ona, dakako.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od pikada?
- U Hrvatskoj je dosta za popunjavanje budžeta, ali da su to neki ozbiljni novci, da se od toga može živjeti - to ne.
Dartritis je došao i otišao
Potencijala ima, ali neke stvari bi se trebale promijeniti.
- Naši savezi bi možda trebali uložiti više truda. Problem je što se dosta toga održava u kafićima pa nitko neće voditi djecu na turnire u kafiće. Bilo bi odlično kada bismo imali druge prostore gdje bi se mogli održavati turniri. Isto tako je problem što mladim igračima nitko ne objašnjava kako pravilno bacati strelicu, držati tijelo i slično, odnosno nema trenera za pikado. Znam da nije lako. Nije lako ni drugim sportovima, a kamoli ne pikadu. Ide to pomalo, s godinama se to diže stepenicu po stepenicu, ali daleko je to od toga gdje bi to moglo biti.
Rešetar je objasnio i koliko je matematika važna za pikado, odnosno koliko je problem unaprijed računati koliko treba pogoditi u sljedećem krugu gađanja.
- Ispočetka je to svima problem, ali nakon nekog vremena to ide automatski i vi već na, recimo, 298 znate gađati koji ćete broj gađati.
Zanimalo nas je i koje su ozljede česte kod pikadista, a onda smo se upoznali s jednom zanimljivom pojavom.
- Postoji dartritis. To je blokada koja se dogodi u mozgu i zbog koje igrači ne mogu u potpunosti ispružiti ruku prilikom izbacivanja strelice. Jako puno igrača na vrhunskoj razini je to imalo i onda su izgubili jako puno na rezultatima, doslovno se nisu mogli natjecati. Imao sam i ja dartritis jedno godinu dana, a kako je dartritis došao, tako je otišao. Došlo je usred turnira. Završio sam pojedinačni dio turnira i bio drugi, a kada su došli na red parovi doslovno nisam mogao ispustiti strelicu.
Rešetar se uspio riješiti dartritisa, a jedan je od onih pikadista koji se nadaju nastupu na Olimpijskim igrama što je otvorena mogućnost.
- Priča se kako bi na Olimpijskim igrama 2028. godine pikado mogao biti pokazni sport, ali ne može se dogovoriti bi li se išlo na klasični ili elektronski pikado. Naime, iako je klasični pikado poznat zahvaljujući PDC-ovim turnirima, u cijeloj Aziji i SAD-u se igra elektronski pikado - objasnio je Rešetar.