Transilvanijska neman. Tako smo ga jednom nazvali. Doslovno kao od Karpata odvaljen - 194 cm i 103 kg mišića koje je održavao i u 40. godini u kojoj je sada - ali istodobno baršunastog srca, krotkosti neprispodobive mrcini od centra.
Ne bilo kakvog centra, već - bez imalo dvoumljenja - jednog od najboljih sidraša koji su ikada igrali u hrvatskim bazenima. U biti, jednim od sigurno najboljih 5 na planeti u posljednjih 20-ak godina. Tamo su ga nedavno, u jednoj međunarodnoj internetskoj anketi smjestili svi najveći treneri svijeta. Oni valjda znaju...
To je Cosmin Radu, za suigrače Cosma, jedan od onih koji je obilježio finalnu seriju, a posljednju, majstoricu definitivno. Uz dakako vratara Marcelića. U posljednjoj sezoni i utakmicama karijere.
Radu je s 39 u finalu igrao kao mladić od 19. Presing na sredini bazena, pa kontra, pazite kontra centra u posljednjoj četvrtini. Štoviše, dvije! Sa svakom novom utakmicom je produljivao oproštaj. Onda je došla minula srijeda u Dubrovniku. To je to, njegova zadnja. U toj zadnjoj, kockice, zvijezde ili što već su se složile tako da je u raspucavanju peteraca, kod 11:11 došao red na njega. Njegova zadnja utakmica, njegov zadnji šut u karijeri... Zapravo, da odmah razjasnimo, jel’ je uistinu?
- Sto posto, da! Mislim i da ne postoji ljepši zaključak karijere.
Raduova je lopta odsjela u Popadićevoj mreži, skinuto je 13-godišnje prokletstvo koliko dugo Savu zaobilaze trofeji prvaka države.
- Imati uopće priliku, u ovakvoj utakmici zabiti gol za naslov... Nebitno kakav je gol bio.
Desetljeće u Hrvatskoj
Bio je sjajan. Je li u trenutku prije izvođenja peterca glavom možda proletjela misao; “hm, pa ovo mi može biti zadnji šut karijere”?
- Odluku kada će biti kraj sam donio bitno ranije. Sad, jasno da nisam znao da ćemo doći do pete finalne utakmice. Velim, ovo je kraj i to je sigurno, ali niti ovog trenutka nisam svjestan da tako. Zato jer je cijeli moj život bio oko bazena, od dječačkih dana. Netko me pitao prije nekoliko tjedana: “je li se sada spremam drukčije za ove utakmice znajući da su zadnje?”. Ne, nisam! Uvijek sam radio sve iste stvari jer sam bio siguran da mi samo ta vrsta monotonije može donijeti ono što želim, što mi treba.
U karijeri, onoj seniorskoj dakako, a ona traje od 1997. goidine, koji su vam bili najljepši trenuci? Pamtite li recimo prvu utakmicu?
- Sjećam se prve utakmice za reprezentaciju Rumunjske i to je bilo početkom 2000. protiv SR Jugoslavije. Imao sam neke lijepe uspjehe i s reprezentacijom. Za Rumunjsku je puno značilo 4. mjesto na EP u Beogradu 2006. Jedan osobni uspjeh je bio dosta dobar, najbolji strijelac SP u Šangaju 2011. A onda... onda sam došao u Hrvatsku. Prvo u Mladost u kojoj sam ostao do 2013. pa Primorje do 2017. i povratak ovdje, u Mladost. U tih 10 godina u Hrvatskoj sam imao više posebnih trenutaka. Svaki trofej i s Mladosti i s Primorjem osjećam kao bitne trenutke u životu.
Četiri kluba u 24 godine
Cosmin Radu je prije dolaska u Hrvatsku ostvario zavidnu karijeru u Italiji, od 2004. do 2011. Ondje je bio prvi strijelac Serie A1 igrajući u Florentiji iz Firence, kada je skrenuo pozornost daleko većih, bogatijih klubova. Pouzdano znamo da vas je Pro Recco godinama vabio, ali vi tada iskazujete crtu koja vas ne pušta do danas, a to je izrazita privrženost jednoj sredini. Nerado mijenjate klubove, odbijate vrlo unosne ponude.
- To sam ja, takav sam. Vjerujem sredini u kojoj jesam, stapam se s njom, vežem se i emocionalno. Svaki put kada sam mijenjao momčad, činio sam to zato jer sam morao. Nije bila moja odluka, već bi klub zapao u financijske probleme i samo sam zato morao otići. Svjestan sam da je moja karijera mogla biti i još bolja, s više trofeja, možda i više novca, ali ništa ne bih mijenjao za 7 godina Rapida iz Bukurešta gdje sam počeo, pa 7 godina u Firenci i onda ovih 10 u Hrvatskoj, u Mladosti i Primorju.
Kako se primicao kraj sezone, počinjala finalna serija za prvaka, pisalo se i govorilo naveliko i nije nikakva tajna kako mnogi igrači iz Mladosti odlaze. Momčad se rasipa. Kako su ti glasovi, vijesti na vas kao momčad djelovale?
- Zato smo namjerno i igrali pet utakmica da budemo više zajedno, ha-ha. Ma, stvarno mi je žao za ovakvu situaciju u Mladosti. Ne za mene, ja sam završio karijeru, ali sam mislio da će se nekako prevladati problemi i da ne odu svi ti tako dobri igrači. Nažalost, Mladost to trenutačno ne može pratiti. Život nije fer, ali dobro, život ide dalje. S onima koji će ostati, s mladima, a ima tu dosta dobrih. Borit će se, možda neće biti vrhunski, ali Mladost će se i dalje boriti.
Dugovi u drugom planu
Postoji još nešto što valja spomenuti. Cijelu sezonu ste odigrali na perfektan način, a malo ljudi zna da vama baš klub duguje puno, strašno puno, navodno 3 godine ugovora. Je li to moguće?
- Nema to veze jedno s drugim. Dugovi su dugovi, ali kada si u vodi, igraš za sebe, za suigrače i zaboravljaš sve izvan bazena. Nažalost, naš sport je u takvoj situaciji da financijski puno puta patimo, a nadam se, stvarno se nadam da će u budućnosti svi biti profesionalci.
Što slijedi? Iz Zagreba u Rijeku...
- A ne, ne. Idem u četvrtak navečer već iz Zagreba za Bukurešt jer je tamo u petak ujutro je Skupština Rumunjskog vaterpolskog saveza na kojom sam ja kandidat za dopredsjednika.
Dobro, pa valjda ste odlobirali svoj dio, osigurali glasove?
- Nadam se, ali to vam je politika pa nikad ne znaš - za konac će karijere jedan od najboljih stranaca koji je ikada igrao u hrvatskom vaterpolu.