Kad u svom osmom olimpijskom finalu prvi put ostaneš bez medalje pa samo sat kasnije imaš deveto u koje ulaziš kao glavni favorit za zlato, pritisak o kojem se - zbog Simone Biles - ovih dana toliko priča u Tokiju mora biti nesnosan. Toliki da se s njim mogo nositi samo najveći.
Što Katie Ledecky jest pa stoga nitko nije ostao pretjerano šokiran kad je na 1500 metara - prvi put se plivalo na igrama - uzela svoje šesto olimpijsko zlato. Nakon što je na 200 slobodno “iz prikrajka” (završila peta) gledala kako australska “terminatorica” Ariarne Titmus razbija konkurenciju za svoje drugo zlato na ovim Igrama. Ista ona Titmus koja je Ledecky pobijedila na 400 slobodno.
- Nakon 200 metara sam znala da brzo moram “okrenuti stranicu”. Tijekom rasplivavanja razmišljala sam o obitelj, prilikom svakog zaveslaja u mislima su mi bili djedovi i bake.
Tu je zasuzila, sjetila se prošlih OI na kojima su je svi oni podržavali s tribina...
- To je četvoro najčvršćih ljudi koje poznajem i prisjećanje na njih mi je pomoglo da izvučem iz sebe sve što imam.
Trebala je Ledecky baš sve jer je druga Amerikanka, Erica Sullivan u završnici ozbiljno zaprijetila, unatoč velikom zaostatku, odnosno prednosti koju je najveća plivačica proteklog desetljeća gradila od samog starta. Za konačno zadovoljstvo.
- Mislim da se ljudi ponekad osjećaju loše kad ja ne pobijeđujem, ali voljela bih da budu zabrinutiji zbog važnijih stvari na svijetu, zbog onih koji istinski pate. Ja sam samo ponosna što kući donosim zlato za američku reprezentaciju.
Ovo je vjerojatno bio osvrt na temu koja se otvorila posljednjih dana, novom velikom rivalstvu svjetskog plivanja u kojem Ariarne Titmus skida Katie Ledecky s njezinog trona. Pa je tako Australka nakon pobjede prvo morala pričati o Australki.
- Ne mislim da je ostvarila loš rezultat, još uvijek je peta na OI. Od svih disciplina u kojima nastupam, na 200 slobodno je konkurencija najjača. Meni je definitivno pomogla pobjeda na 400 metara jer sam zbog toga u ovu utrku ušla s jako puno samopouzdanja.
Konkurencija o kojoj je govorila Titmus ogleda se i u sedmom mjestu Federice Pellegrini, aktualne i četverostruke svjetske prvakinje, ujedno i olimpijske pobjednice iz Pekinga, koja u ovoj disiplini ima i srebro još iz Atene 2004. Međutim, talijanska sirena se na svojim petim igrama i petom uzastopnom finalu na 200 slobodno - u povijesti je još samo Michael Phepls to uspio na 200 leptir od Sydneya do Rija - nije oprostila kako je željela, s još jednom velikom medaljom. No, Pellegrini (32) na kraju velike karijere nema za čim žaliti, bez nje se povijest plivanja nikad neće moći pisati...
- Ne želim plakati - naglasila je u televizijskom prijenosu.
I onda se rasplakala.
- Bilo je to lijepo putovanje. Uživala sam. Posljednja međunarodna utrka u 33. godini, dobro vrijeme. Odlazim ponosna jer sam bila kapetan nikad jače reprezentacije. Talijansko plivanje bit će još i bolje u godinama koje dolaze.
Onda se opet rasplakala. Prije no što se zahvalila “najvažnijoj osobi u životu”, dečku i treneru Matteu Giunti.
- Da nije bilo njega prestala bih još prije nekoliko godina. Matteo je sjajan trener i poseban životni partner. U cijeloj priči bilo je jako važno u jednom dijelu zadržati odnos sportaša i trenera, odsad možemo bez te prepreke graditi zajednički život - zaključila je Federica Pellegrini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....