Ovo je vrijeme godine kada se dva velika događaja, zapravo dva najvažnija sportska događaja koja su na rasporedu svake godine sudaraju, ali su svaki na svoj način posebni i ekskluzivni. Teško je reći koji je glamurozniji, iako će većina pratitelja visokog sporta zaključiti da je to Wimbledon jer je u tenisu daleko više novca, a to naravno stvara i veće zanimanje publike. Kako god okrenuli, u subotu će iz španjolskog Bilbaa krenuti najveća svjetska biciklistička utrka - Tour de France, a u ponedjeljak će All England Club otvoriti vrata Wimbledon, po općem priznanju najvećeg teniskog turnira na svijetu. Ono što je u tenisu Wimbledon, to je u biciklizmu Tour de France.
Jedina razlika je u trajanju jer Wimbledon će dobiti novog ili starog prvaka nakon dvotjednog nadmetanja, dok će biciklisti na putu iz Bilbaa do Pariza, gdje će shodno tradiciji na Champs-Élysées biti velika završnica, provesti tri tjedna. Ispred njih je 21 etapa u kojima će imati malo vremena za relaksiranje jer malo je ravničarskih, a daleko više onih koje su iscrpljujuće.
Za nastup u ovogodišnjoj utrci od 3404 kilometra trebat će jako puno snage jer će već u prvom tjednu biciklisti voziti u Pirenejima. Te tri etape će biti u najmanju ruku vrlo zahtjevne, a za neke i brutalne pa će neki biciklisti, naravno sprinteri, morati paziti, a neki se ogorčeno boriti da bi etapu završili u dopuštenom roku.
Kao i svi veliki događaji, i Tour de France ima velike favorite i favorite iz sjene, ali na kraju, kad se podvuče crta, sve će se svoditi najvjerojatnije na dva imena. Branitelj naslova je Danac Jonas Vingegaard koji je za neke lani bio veliko iznenađenje, a prvi do njega ili onaj koji će ravnopravno sudjelovati u toj avanturi bit će Slovenac Tadej Pogačar.
Pogačar je posljednje tri godine bio prva zvijezda najveće svjetske utrke na kojoj su u tom razdoblju Slovenci ostavili veliki trag. Primož Roglič je 2020. bio korak do velikog trijumfa, ali mu se dogodilo nešto što vjerojatno ni on nije mogao objasniti ili barem nije želio o tome previše javno govoriti. Pretposljednjeg dana je izgubio etapu koja se vozila na kronometar u kojoj je bio jedan od velikih favorita i jedan od najboljih vozača na vrijeme. Uostalom, prije dvije godine je u Tokiju postao olimpijski pobjednik. No, neshvatljivo je nestao iz utakmice s mladim Pogačarom, kojeg je ne bez razloga legendarni Belgijanac Eddy Merckx nazvao i prozvao svojim legitimnim nasljednikom.
Najbolji s Gira preskaču Tour
Briljantna pobjeda Pogačara u toj etapi donijela mu je prvi trijumf na Touru, a to je ponovio i godinu dana kasnije. I kad su mnogi, od stručnjaka do stalnih pratitelja biciklizma, počeli kombinirati i raspravljati kada bi se i gdje njegova serija mogla zaustaviti, posrnuo je u dvoboju s Vingegaardom. Za neke zato što nije imao dovoljno pomoćnika u borbi s visinskim kolosima, iako je činjenica da kad god i gdje god je pokušao pobjeći od mladog Danca, to mu nije uspjelo. Zahvaljujući i Woutu van Aertu koji je puno napravio za sebe u tom Tour de Franceu jer je osvojio zelenu majicu, ali još više za Vingegaarda kojega je čuvao u brdima.
Kako će biti ove godine, teško je zaključiti, ali zna se da su i jedan i drugi najveći dio sezone bili u velikoj formi. I da se Pogačaru nije dogodila nezgoda na utrci Liege - Bastogne - Liege, to bi mu vjerojatno bio najveći i najbolji uvod u sezonu. Sreća u nesreći bila je u tome što je prilikom pada “samo” slomio dvije kosti u šaci pa mu to nije onemogućilo nastup na najvećoj utrci. No činjenica je da Pogačar nakon te ozljede nije nastupao sve do nedavnog cestovnog Prvenstva Slovenije na kojem se vratio s pobjedom u utrci na kronometar, ali i dva dana kasnije na cesti. Tako će u Bilbau krenuti u majici prvaka Slovenije, tako će i voziti, osim ako u nekom trenutku ne preuzme žutu majicu.
Vingegaard je ispunio svoj plan, osvojio je Criterium du Dauphine i po svemu sudeći je spreman za obranu velikog naslova i predvodit će momčad Jumbo Visme u lovu na drugi Grand Tour trijumf sezone. Naime, na prvome, na talijanskom Giru, pobijedio je Primož Roglič.
Iako se špekuliralo da bi Roglič mogao voziti Tour, to se neće dogoditi. Uostalom, svi najbolji na Giru, Roglič, Velšanin Geraint Thomas i Portugalac Joao Almeida neće ove godine u Francusku.
I neće biti jedini. Na Touru neće biti ni sjajnog Belgijanca Remca Evenepoela, neće biti još nekoliko poznatih vozača, ali trotjedne biciklističke utrke su samo za najspremnije i onima koji nisu u stanju tri dana u nizu izdržati dovoljno dugo u sedlu i pritom se boriti za visoke pozicije, tamo i nije mjesto.
Francuzi i dalje na čekanju
Sigurno je da će i momčad Ineosa nuditi neke nove, mlađe, potentne bicikliste, ali veliko je pitanje koliko oni koji su mladi i stvarno dobri, poput Australca Bena O’Connora, mogu izdržati borbu koja je toliko zahtjevna da samo jedan slabiji dan može bilo koga, pa i kandidate za trijumf, izbaciti iz utrke.
Prvi pomoćnik Pogačara i čovjek koji će mu biti od velikog značaja u brdima je opet Poljak Rafal Majka. Bit će tu dovoljno i ostalih pomoćnika spremnih uskočiti kad Majka posustane, ali je ključno pitanje koliko će moći Pogačar jer se on ipak vraća biciklu nakon ozbiljne ozljede. Prvi će tjedan pokazati do koje mjere i koliko će Pogačar biti spreman, iako je istina svih velikih natjecanja, a to naravno vrijedi i za Wimbledon i za Tour, da se u prvom tjednu te dvije utakmice ne mogu osvojiti, ali se svakako mogu izgubiti.
Sve će danas krenuti iz Bilbaoa, završiti u Parizu, a iako godinama Francuzi nisu bili pobjednici, njihova nada traje. U Roland Garrosu suša traje 41 godinu, toliko dugo je prošlo od trijumfa Yannicka Noaha, dok Francuzi pobjednika Toura nisu imali od 1985. godine. Nakon što su pet godina zaredom osvajali Tour, tri puta Bernard Hinault i dva puta Laurent Fignon, od te ‘85. i ukupno petog trijumfa Hinaulta Francuzi čekaju. Teško je da će i ove godine imati pobjednika iako će konkurirati za etapne pobjede, pogotovo Julian Alaphilippe.
Inače, u godini uoči Olimpijskih igara u Parizu, Francuska će biti organizator još jednog grandioznog natjecanja, Svjetskog prvenstva u ragbiju. No u međuvremenu, francuska i ne samo francuska sportska javnost bit će podijeljene između velikih događaja na cesti, ali i na travi, u Wimbledonu.