OTPISANI KAUBOJI

OLAKO IH SE ODREKLI Ovo je sedmorka koja je nešto mogla promijeniti u Kataru

Piše: Slobodna DalmacijaObjavljeno: 30. siječanj 2015. 10:30

Zamislite sedmorku: Marin Šego, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Denis Buntić, Renato Sulić, Vedran Zrnić i Ljubo Vukić. Sedmorku koja bi sigurno “zapaprila” svakoj reprezentaciji na svijetu. Ali i sedmorku koja nije vidjela Svjetsko prvenstvo u Kataru. Barem ne s terena, u ulozi igrača. Malo koja reprezentacija može se pohvaliti s tolikim brojem klasnih igrača koji iz ovih ili onih razloga ne sudjeluju na Mundijalu.

Odakle krenuti? O karijeri Ivana Balića u reprezentaciji već je sve rečeno. Kao i o završetku iste. Na popisu za SP 2013. Goluža ga je prekrižio. Balić je bio iznenađen, osjećao se dobro i vjerovao je da može još puno pružiti. A vjerovala je (i još uvijek vjeruje) cjelokupna rukometna javnost u Hrvatskoj.

Možda Ivano fizički nije na vrhuncu, ali rukometnu inteligenciju, iskustvo i kvalitetu koje posjeduje malo tko može nadomjestiti. Nitko si ne bi smio dozvoliti baš takav luksuz da se olako odrekne svog najboljeg rukometaša ikad. No, to je završena priča – Ivano na ljeto iz dresa njemačkog Wetzlara odlazi u mirovinu.

Ništa ljepši oproštaj od reprezentacije nije imao ni Sulić. Člana zlatne generacije iz Portugala 2003. Goluža se odrekao uoči SP-a 2011., a Sulić je prošle sezone kao član Veszprema izabran u najbolju sedmorku Lige prvaka. To dovoljno govori o njegovim trenutnim sposobnostima.

Balićev i Sulićev vršnjak, Zrnić, također je naprasno otpao iz kadra reprezentacije uoči Eura u Srbiji 2012. Tada je rekao kako bi volio jedino da mu se na primjereniji način objasnilo da se na njega ne računa.

S Golužom u dobrim odnosima, blago rečeno, nije ni Šego, vratar poljskog prvaka Kielcea. Šego u tom klubu ravnopravno dijeli minutažu s ponajboljim svjetskim vratarom Slawomirom Szmalom, no u reprezentaciji nije od kada mu je Goluža, kako kaže, obećao poziv za SP 2013., samo da bi ga potom izigrao. S “radara” je Šego nestao nakon što je iz Zagreba otišao u Poljsku.

S Lackovićem je situacija drukčija jer njega u Kataru nema zbog ozljede. Na njega se, vjerojatno, i dalje računa premda mu je sezona gotovo sigurno završena. Buntić je nekoć bio prvi izbor na desnom vanjskom, a lani je igrao na Euru. Sada je izvan konkurencije. I na koncu, Vukić je također potiho nestao s obzora reprezentacije. Trenutno je u Meškovu, čak je i kapetan, ali na njegovoj poziciji u reprezentaciji konkurencija je “paklena” – Štrlek i Ninčević.

Isto u ovoj priči vrijedi i za Zrnića, koji na desnom krilu ima Čupića i Horvata, stoga je nerealno bilo očekivati da se nađe u Kataru. No, to nije ni poanta ove priče.

Poanta je da se Hrvatska nekih igrača olako odrekla, a mogla ih je i trebala još iskoristiti. Ako je već odlučila zatvoriti vrata veteranima poput Balića, Sulića, Zrnića, ali i Denisa Špoljarića, Davora Dominikovića i Venija Loserta, onda je to barem trebala učiniti dostojnije i s više takta.

Linker
11. studeni 2024 21:42