Slavonska metropola ostaje i dalje bez naslova državnog prvaka u nekom od loptačkih, kolektivnih sportova. S tim da Osijek nije bio nikada bliže prekidu za njih neugodne tradicije, ako je takvo što primjereno baš nazivati “tradicijom”...
Odbojkaši Murse imali su 2-0 u finalnoj seriji doigravanja za naslov prvaka Hrvatske. Imali su tri meč-lopte. Samo ih je jedna pobjeda dijelila od krune za koju je živio ovaj grad, ali... Ostadoše Slavonci praznih ruku, kratkih rukava, kako god to želite nazvati. Zagrebačka je Mladost nanizavši tri pobjede, od toga čak dvije u Osijeku, “narisala” i 22. zvjezdicu kao simbol osvajanja jednako toliko naslova prvaka Hrvatske.
- Slatko da slađe ne može biti. Iz mrtvih smo se vratili - dan kasnije će Ivan Zeljković, kapetan prvaka.
- Odlična je ovo bila finalna serija jer se nakon duže vremena igralo maksimalnih pet utakmica. Drago mi je prvenstveno jasno zbog naše pobjede, trofeja, ali i jako drago baš zbog tih pet ukupno utakmica. Super zbog publike, medija... Ove sezone sam baš osjetio lagano podizanje popraćenosti odbojke u cijelosti u nas. S naše pak strane, super sa slavljem.
Kada se pogleda cijela serija, ali recimo s naglaskom na treću i petu utakmicu u Osijeku, koje ste glatko dobili 3-0. Uostalom, i u Zagrebu je bilo 3-1 u četvrtoj, da ne idemo sada u detalje po setovima. Želimo navesti sljedeće, momčad koja pod pritiskom dobije tri uzastopno, od toga dvije glatko u gostima, zaslužuje naslov i tu nema dvojbe. Upitno je samo, što su vam onda to Osječani učinili u prve dvije?
Trebalo je smiriti prijem
- Rekao bih da je to bio psihološki moment, pritisak. Najgore smo ove sezone igrali onda kada smo baš nešto “trebali”. Istina, takve su nam bile onda baš i te posljednje tri utakmice, ali velim krenuli smo loše - pokušava pojasniti kapetan Mladosti.
- S druge strane, te prve utakmice smo igrali odnosno posljednja dva i pol mjeseca, bez pravog primača jer je Stanko Stanković imao rupturu kvadricepsa. To je velika ozljeda i tu smo se onda dosta patili. Mogli smo mi u Hrvatskoj protiv drugih momčadi igrati tako da nam Clemens Ecker bude primač, pa smo stavili Gabrijela Cvancigera kao korektora, na dijagonalu. No, u ovim utakmicama nam je stvarno trebalo stabilizirati prijam. To se na kraju ispostavilo ključnim jer smo nakon 0-2 u seriji počeli igrati upravo to, Ecker na primaču, Cvanciger na korektoru. Promijenili smo se idemo reći “naopako”, iako smo tako u biti igrali ove sezone, tako smo igrali i Europu ove sezone. Trebalo nam je samo smiriti prijem, da imamo više opcija u napadu jer kad Ecker ima prijem, onda se ne može fokusirati na nešto drugo. I obratno. Mirnoća nam je trebala, te kada smo je postigli, to je bio ključ pobjede.
Plus dakako još nešto.
- Psihološka priprema. Trener je s nama stvarno puno pričao, kroz to malo dana u finalnoj seriji. To nas je dignulo. A mislim... Nitko nije vjerovao u nas. Možda čak ni mi sami.
Pretpostavljali smo da je zapravo mentalna priprema u petoj utakmici, majstorici bila najbitnija jer oba se sastava sjajno poznaju, igrali ste dosta utakmica međusobno, dok u nekoliko dana od utakmice do utakmice nešto tobože mijenjati ili iznenaditi taktički je vjerujemo bespredmetno. Ta peta utakmica je donijela pritisak na leđa za Mladost jednako kao i Mursu. Je li možda mrvicu veći ipak bio kod Osječana? Bili su domaćini, imali su 2-0...
- Moguće zato što su oni nakon 2-0 vodstva, pobjede i u Zagrebu, te uoči treće u Osijeku mislili da je sve gotovo. Oni su čak tu onda palili bengalke ispred dvorane... A mislim, te stvari se po meni tako ne rade baš. Mi smo ipak Mladost, uz dužno poštovanje svima, nismo Centrometal. Imamo povijest i sve. Tu su nas malo Osječani čak i “nabrijali”. Mi smo pak samo razmišljali o tomu da moramo otpustiti “kočnicu” i na kraju smo ostvarili fenomenalan preokret. To se baš ne događa često.
Nismo baš jako mladi
I sada je bio trenutak za “bengalke”, ali zagrebačke u Osijeku, iako sumnjamo da su to baš tako proslavili.
- He, he, uh... Bilo je svega. Proslavili smo naravno svi zajedno. Ovo je bio prekrasan meni osjećaj. U prepunoj dvorani u Osijeku, finale svih finala. Možemo biti prezadovoljni.
Ovakva pobjeda, na ovakav način, ipak je upravo ono što u konačnici “gradi” ne samo momčad, nego i igrača.
- Slažem se i hajdemo reći, da nismo toliko mlada momčad kad pogledate prvu šestorku. Imamo 3-4 starija, iskusnija igrača, ali opet na ključnim pozicijama imamo dosta mlade dečke. Pogotovo kad smo “zarotirali” igrače iz nužnosti. Zato mislim da će ovakva finalna serija biti od velike koristi tim dečkima, da ih je izgradila, da su spoznali da mogu sve, da nema izgubljene situacije sve dok se igra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....