Hrvatske su odbojkašice u problemu, i to velikom. U drugoj utakmici na turniru u Bangkoku poražene su od Nizozemske s uvjerljivih 3:0 (25:20, 25:11, 25:15) te tako posljednje dvije utakmice Lige nacija dočekuju kao reprezentacija koja će ispasti iz VNL-a.
Dvoboji protiv Italije (subota) i Turske (nedjelja) bit će posljednje slamke spasa, međutim objektivno je teško očekivati da se možemo “vaditi” na sastavima koji su svjetski vrh, odnosno koje se bore kako bi i same matematički osigurale Final 8 ovog natjecanja pa će time jako teško prepustiti nama bodove, a kamoli pobjede.
Makar, svemu tome unatoč, još bismo i živjeli u nadi za iznenađenjem da imamo argumenata. Nažalost, igra hrvatske reprezentacije u dvije utakmice na turniru u Tajlandu sve je samo ne temelj optimizmu. Ako su za nastupe na prva dva turnira, usprkos i porazima čak i povremenim “crnim rupama” koje su se događale, naše odbojkašice zavrijedile pohvale i čestitke, onda za prvu polovicu tjedna u Bangkoku ima itekako mjesta kritikama.
Nije, naravno, problem izgubiti ni od Kanade ni od Nizozemske, jer obje su reprezentacije bolje rangirane od nas na svjetskom renkingu i realno daleko su kvalitetnije reprezentacije, međutim problematičan je način kako je došlo to tih poraza. Jer igra hrvatske reprezentacije, koju smo, ponavljamo, dosad imali razloga oslikavati pozitivnim tonovima te kojom smo uzimali setove i svjetskim prvakinjama i olimpijskim pobjednicama, potpuno se izgubila. Kao da je sva ona čarolija ili kemija ili kako god to opisali, iz Nagoye i Brasilije, odjednom nestala dolaskom u Bangkok.
Vidjelo se to već djelomično u okršaju s Kanadom u utorak, ali je donekle ostalo skriveno jer nije bilo toliko rezultatski izraženo budući da smo po setovima osvajali više od 20 poena, štoviše imali i dvije set-lopte u trećoj dionici. Međutim, Nizozemska nas je potpuno razgolitila.
Samo je do sredine prvog seta Hrvatska izgledala ravnopravno, odnosno dok smo vodili 14:13. Uslijedio je mini-uragan suparnica koje su sa serijom 7:0 otišle u vodstvo 20:14 i tu je set bio riješen. No, čini se da su time riješile i cijelu utakmicu, jer poslije toga naše se odbojkašice praktički nisu oporavile niti vratile u meč. U drugom smo setu gubili 9:3, pa 13:5 pa 16:8 i samo smo nekom pukom srećom došli do dvoznamenkastog bodovnog učinka jer imala je Nizozemska i vodstvo 24:9.
Bijesnio je na klupi naš izbornik Ferhat Akbaš, dovikivao, mahao, sugerirao, ali uzalud. Puno nepreciznosti bilo je u našoj igri, slagale su se greška na grešku (dizanje, prijestupi, aut lopte..), ili, recimo, prvo “ničije” lopte nitko nije hvatao, a sljedeći put su se igračice sudarale u želji da dohvate loptu. U tom neredu kao da se zaboravilo tko što radi, što je čija odgovornost...
- Ne igramo našu odbojku, jako loše serviramo - rekao je Turčin u televizijskoj izjavi u pauzi između drugog i trećeg seta.
- Moramo promijeniti pristup i to svi od reda. Nemam čarobni štapić, ja sam samo trener, sve igračice moraju promijeniti pristup igri.
Na terenu se, međutim, ništa nije mijenjalo. Nizozemska se poigravala s nama pa otvorila treći set sa 8:4, a kad smo se nekako prišuljali na zaostatak od samo minus dva (11:13) i ponadali da još ima vatre, opet su Nizozemke bez problema spojile sedam poena u nizu, otišle na 20:13 i stavile ključ u bravu.
- Igra Hrvatske bila je malo kaotična, srećom znale smo to iskoristiti na pozitivan način za nas - komentirala je na koncu svega nizozemska korektorica Celeste Plak, zbog čijih smo 13 poena i oplakali.
Ništa u našoj igri nije funkcioniralo kako treba. Počevši od servisa, na kojem je Akbaš tražio više agresivnosti, no bio je potpuno neopasan. Omogućilo je to Nizozemkama takav prijem da je njihova dizačica čak 71% lopti dobivala unutar tri metra, a to joj je maksimalno olakšavalo posao jer je onda imala sve napadačke opcije, samo je trebala izabrati što želi.
S druge strane, naš prijem svako malo je “pucao”, organizacija napada jako je patila, a onda ako je već nekako i izveden dočekao nas je blok Nizozemki, koji je za nas bio poput kineskog zida, nemoguć za probiti. Pomalo nestvarno zvuči da su suparnice imale 14 izravnih blok-poena u odnosu na tek tri naša. Ako i nisu odmah osvojile poen, Nizozemke su pasivnim blokom dobivale šansu za kontru i uredno je realizirale. Obeshrabrilo je to naše odbojkašice koje, s vremenom, kao da su se uplašile tog bedema te sve stidljivije napadale, odnosno tražile alternativna, no, nažalost, i bezuspješna rješenja.
Naša, pak, tri poena iz bloka daleko je najslabiji učinak u naših deset utakmica u VNL-u u toj statističkoj kategoriji, čak i kada smo gubili (Njemačka, Japan) znali smo imati više blok-poena od suparnica. Protiv Nizozemske smo, recimo, drugi blok upisale tek na polovici trećeg seta...
I zbog toga je Akbaš u jednom trenutku umjesto Eme Strunjak na teren poslao Viktoriju Anu Trcol, blokericu koja je bila jedno vrijeme “zamrznuta” na klupi kao rezervni libero. Sada je tu ulogu preuzela Božana Butigan, što je odmah jasan znak da izbornik na nju ne računa. U odnosu na prethodne utakmice, Lucija Mlinar startala je na primaču, umjesto Dijane Karatović, ali ubrzo je i Lauru Miloš zamijenila Josipa Marković, tek u završnici meča Akbaš je pokušao s Leom Deak na mjestu tehničarke umjesto Karle Antunović, dok je, pak, kroz cijeli dvoboj bio lišen pomoći Samante Fabris. Naša kapetanica, koje se priključila reprezentaciji nakon što je propustila prva dva turnira VNL-a, odigrala je nešto protiv Kanade, no čini se da se opet koljeno “javilo” pa protiv Nizozemske uopće nije ulazila u igru.
Nade u spasonosnu treću pobjedu u VNL-u, polagali smo u okršaje protiv Kanade i Nizozemske, a tu smo ostali bez osvojenog seta. Sve to zajedno ne zvuči bajno, ali priča još nije do kraja gotova. Imamo dvije prilike za prirediti senzaciju, prvo protiv prekojadranskih susjeda Talijanki, u subotu od 8 sati po hrvatskom vremenu, a onda i protiv Turkinja u nedjelju, također od 8 ujutro. Ne izgleda obećavajuće, ali valja pokušati jer drugog izlaza nema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....