OBUSTAVA STIPENDIJA ATENTAT JE NA HRVATSKI SPORT Za prosperitet sporta najmanje je zaslužna država, sve šampione podigli roditelji ili prijatelji

Sandra Perković, najbolja hrvatska sportašica, nije u Rio de Janeiru osvojila zlatnu medalju samo u bacanju diska, nego i u - bacanju koplja!?

Dvije zlatne olimpijske medalje vise oko vrata Sandre Perković. Naime, Sandra je mecena, kupila je koplje Sari Kolak koja je nakon zlatne medalje postala “sinonim hrvatskog talenta”.

Dežurne dangube

Odjednom su se iza njezine zlatne medalje “nacrtali” saborski čestitari, tamburaši bez gaže i brojni dangube hrvatskog sporta. Među čestitarima su bili čak i birokrati, koji su oklijevali i “promišljali” da li potrošiti tisuću eura na koplje Sare Kolak ili pričekati donaciju Sandre Perković ili nekog slovenskog mecene. Jer, Sara Kolak trenira sa slovenskim trenerom, kao i Jakov Fak. Samo, on se vodi kao slovenski sportaš, a Sara Kolak kao “ponos hrvatskog sporta”.

Hvala Bandiću

Bivše Ministarstvo nije se nikad ozbiljno bavilo sportom, osim Željka Jovanovića, koji je rovao po mulju nogometne močvare želeći skinuti do gola Zdravka Mamića. O sportu nikad nije bilo ozbiljne rasprave, osim što su se povremeno na danje svjetlo izvlačili dugovi Sportske televizije, neuspješnog projekta predsjednika HOO-a Zlatka Mateše. Naravno, sve je to imalo političku pozadinu jer kako drukčije protumačiti državnu brigu za sport kada se za ukupnu sportsku djelatnost izdvajalo 131 milijun kuna, a Zagrebački športski savez ima gotovo trostruko veći fond od 340 milijuna kuna.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Janica Kostelić i Filip Grgić

Sve pukotine trebalo je zakamuflirati ime Janice Kostelić, ali nova reformatorica nije mogla obaviti posao preko noći. Pa su joj rekli da nije kvalificirana!? Danas Janica opet “vozi na jednoj skiji”, u utrci protiv svemoćnih birokrata koji se kao pijani plota drže propisa koje su ozakonili ljudi bez sluha za sport. I novi premijer je tražio usluge naše sportske heroine, koja se opekla u prvom dodiru s politikom i nije sigurna da joj treba još jedna avantura.

Za prosperitet hrvatskog sporta najmanje je zaslužna država, sve istinske šampione podigli su na noge roditelji ili obiteljski prijatelji. Nad karijerom Gorana Ivaniševića drhtao je tata Srđan, o Blanki Vlašić je brigu vodio otac Joško, a o Kostelićima se brinuo Ante, bivši rukometaš, koji je od svoje djece stvorio šampione svjetskih razmjera. Iako one priče “o špeku i luku” spadaju u kategoriju Grimmovih bajki, član MOO-a Antun Vrdoljak je ishodio da dobiju olimpijske stipendije od 5000 dolara. Da nije bilo te potpore, tko zna bi li bili šampioni. A država?

Darko Tomas / CROPIX / CROPIX

Kada je Sandra Perković u Londonu 2012. godine osvojila zlatnu medalju, u prvoj rečenici je rekla: “Želim zahvaliti Milanu Bandiću na potpori...” I Blanka Vlašić je puna lijepih riječi za zagrebačkoga gradonačelnika koji daje puno novca za sport, on je čak nabavio i čamac za braću Sinković. Kritičari će reći da je Bandić populist, graditelj fontana, ali atletičari i veslači znaju tko im je dao novac kada je ministar financija obustavio isplate iz državne blagajne. Ako su već “sisali veslo, nisu cijeli čamac”, rekao bi jedan moj poznanik.

SPTV nije kriv

Obustava isplata sportskih stipendija izravni je atentat na sport. Sasvim je nevažno za sportaše što je pozadina svega politički obračun sa Zlatkom Matešom, koji je previše novca utukao u Sportsku televiziju. Iako me Jura Ozmec uvjerava da to i nije baš tako, Sportska televizija nije kriva baš za sve nevolje. No, zbog toga ministar financija ne smije otkidati sportašima od usta, da bi istjerao neku svoju, političku pravdu. Ako je Mateša pretjerao, treba snositi posljedice on, a ne Sandra Paović, braća Sinković itd. Država je oprala savjest isplativši osvajačima zlatnih olimpijskih medalja 104.000 kuna i podigla rampu.

Ali, saborskim zastupnicima, od čijih je govora naciji mučno u želucu, ne fali niti jedna kuna, plaća je na minutu. Pa ako hoćete da vaše dijete razvije svoj talent i uspije, dignite kredit, prodajte obiteljsko naslijeđe ili uložite ušteđevinu, samo se ne oslanjajte na državu, od nje ćete teško dobiti i čašu vode. Ako ne vjerujete, pitajte Kosteliće, Vlašiće, Ivaniševiće, pa i Marinka Bobana, oca kultnoga hrvatskog nogometaša, koji je cijelu obiteljsku imovinu uložio u razvoj svog sina. Zvone je uspio, ali koliki nisu...