Nikad niti jedan Hrvat nije ovo postigao u Europi: 'Ovo je vrhunac, kao da sudite finale Lige prvaka'

Dirigiranje najprestižnijom utrkom apsolutni je “plafon” u svijetu biciklističkih sudaca i za 49-godišnjeg Valčića stiže kao svojevrsna nagrada za dobro odrađen posao na ovogodišnjoj Vuelti, gdje je također bio glavni sudac.

- Tour je vrhunac, najviše što jedan međunarodni sudac može dobiti. Meni će biti drugi jer sam ga sudio i 2013. godine, samo što sam tada bio u četveročlanom žiriju. Nisam nov u toj priči, tu sam već 12 ili 13 godina, dvaput sam sudio Giro, nekoliko svjetskih prvenstava i Olimpijske igre u Londonu 2012. pa je ovo nekakav logičan slijed.

Vrhunac karijere

Valčić je povukao paralelu s nogometom.

- U svijetu nas ima oko 150 sudaca, od toga 30-ak u top kategoriji koja sudi utrke World Toura. Hijerarhija je otprilike kao u Ligi prvaka, gdje trenutno imamo našeg Bebeka.

Ako je World Tour biciklistička Liga prvaka, onda je Tour de France - finale.

Koliku odgovornost nosi sa sobom, pokazuju nedavni događaji s Vuelte, kada je Valčić morao diskvalificirati Vincenza Nibalija jer se uhvatio za vozilo koje ga je vuklo nekoliko stotina metara.

- ‘Šlepanje’ je po pravilniku sasvim dovoljno da ga se izbaci, ali opet, Nibali je lanjski pobjednik Toura, jedan od najboljih na svijetu... Opet ću to usporediti s nogometom: netko će Cristianu Ronaldu dati crveni karton, a netko će zažmiriti. Organizatoru isto nije bilo svejedno da se u drugoj etapi izbaci jednog od glavnih favorita.

Valčić je otkrio kako je 30-godišnji Talijan uhvaćen u prevari.

- Na Vuelti nas je bilo 12, što u autima što na motorima, ali nitko od nas nije ga vidio direktno, nego smo dobili informacije sa strane. Nakon toga smo ušli u vozilo televizije, s kojom uvijek imamo dogovor, i na snimci iz helikoptera vidjeli da se ‘šlepao’.

Specifična situacija

Takve situacije nisu rijetkost, samo što nemaju odjek kada se ne radi o tako zvučnim imenima. Zato to i nije bila neka ekstra odluka, samo dio posla - ističe.

Veću težinu imala je odluka o tome da se momčadski kronometar na otvaranju utrke ne broji za pojedinačni plasman.

- Situacija je bila specifična jer je ruta etape bila potpuno neprilagođena. Vozilo se sedam kilometara uz more, bilo je pjeskovitih dijelova, pola staze je praktički bilo usko, kao neka šetnica. Dogovorili smo sastanak i donijeli revolucionarnu odluku. Ekipe su zbog toga vozile sporije, što je naravno utjecalo na sigurnost vozača. Cijela je utrka bila složena, ali ispalo je super. I netko je vjerojatno procijenio da su moje odluke bile ispravne, koliko god bile teške - zaključuje Valčić.