Nagrade Ivici i Sandri, Perković se pita: 'A zašto moj Edis nije trener godine?'

Kristalna dvorana zagrebačkog hotela Westin okupila je ono najbolje što hrvatski sport ima. Jedni su tamo bili tijelom, drugi duhom, a treći su poslali tople riječi po “babama i stričevima”, odnosno predsjednicima saveza, jer sportski raspored nije dopustio svima da zamjene rukometne dvorane ( Duvnjak) ili snježne padine ( Kostelić) odijelom i galerijom osmijeha za fotoreportere.

Izbor kao izbor, rijetko koji prođe da se netko ne pita “zašto on da, a ja ne?”. Kada je u pitanju Hrvatski olimpijski odbor, to postaje i svojevrsno pravilo. Ponovno je upitna bila kategorija najboljeg trenera godine. Vijeće HOO-a, koje rijetko kada podbaci s nelogičnostima, jučer je napravilo mali kraval od izbora trenera godine. Sjetit ćete se antologijskih rasprava na relaciji Ante Kostelić - Joško Vlašić o tome tko ima veći uspjeh, a ove je godine HOO očigledno zakinuo Edisa Elkasevića.

Njegova je štićenica Sandra Perković osvojila zasluženu nagradu za najbolju sportašicu u 2013. Kako je kao posljednja laureatkinja stigla na pozornicu, tako je imala priliku vidjeti da među dvojicom trenera godine nema njezinog Edisa.

- Nije mi jasno zašto on nije među nagrađenima. Morat ću porazgovarati s ljudima u HOO-u. On je u najtežoj godini u mojoj karijeri nastavio gdje sam stala s Ivančićem i nema nikakvog razloga da ne bude među nagrađenima - ljutita je bila Sandra.

Na pozornici joj je prilikom dodjele nagrade gotovo puknuo glas, suze su se činile kao sigurna oklada, ali ipak se suzdržala. Nije zaboravila zahvaliti “jedinom čovjeku koji je uvijek uz nju”, Milanu Bandiću. Bila je to i poruka društvu u HOO-u zbog kojeg je u godini na izmaku radila i velike sportske ekshibicije.

- Išla sam na Mediteranske igre jer to nešto znači hrvatskom sportu i olimpizmu, a sljedeće jutro sam već nastupala na Dijamantnoj ligi u Birminghamu. Očekujem razgovor na ovu temu s ljudima iz HOO-a. Ako ću šutjeti, onda se takve stvari nikad neće promijeniti - zaključila je Sandra.

Od preostalih laureata, HOO je dao prednost Domagoju Duvnjaku u kategoriji “promicatelj Hrvatske”. Njegov europski naslov, neslužbena titula najboljeg rukometaša svijeta te bronca na SP-u s Hrvatskom bili su jači od velikih zasluga Marija Mandžukića za idealnu sezonu Bayerna okrunjenu titulom u Ligi prvaka. Cinici su se pitali kako je u ovoj kategoriji kotirao Josip Šimunić, sportaš koji posljednjih dana puni stupce svih svjetskih medija...

Sportaš godine je Ivica Kostelić. Profesoru je to četvrta nagrada, deveta obiteljska za sportašicu ili sportaša godine. Tonči Antunović uzeo je prvu nagradu za trenera godine zahvaljujući naslovu svjetske prvakinje Tine Mihelić. Jedriličarka splitskog Labuda bila je najbolja u Laser Radialu u Kini. Nikola Bralić, čiji je četverac postao svjetski prvak, autor je izjave večeri.

- Nemojte misliti da treniram samo dečke, imam ja i veslačice. Vjerujte mi, mnogo je lakše raditi s muškarcima - nasmijao je Bralić prisutne.