Željko Mavrović, najveći nakon Mate Parlova i jedini Hrvat čije ime u svijetu borilačkih sportova može stati u istu rečenicu s onim Mirka Filipovića, bezrezervno se stavio u obranu Cro Copa. Iako na prvu nije ni znao o čemu se konkretno radi, “Šaka sa Srednjaka” udario je aperkatima, direktima, krošeima...u serijama, u glavu, u pleksus. Monologu nisu trebala potpitanja:
- Mirko i doping?! To je smiješno, tu je diskusija posve nepotrebna. Taj je čovjek toliko zadužio svoj narod, svoje ‘pleme’ da zaslužuje naklon do poda i ništa više. Otišao je u mirovinu, a i danas bi pola ovih boraca pobijedio bez jedne ruke i bez jedne noge. On je toliko toga u zadnje vrijeme odradio na iskustvo da je doping zadnje što bi mu trebalo. Siguran sam da je čist, on nije taj tip, on je asket koji je dao cijelog sebe u to što radi. Zaslužio je jedino ogromno ‘hvala’ za ono što je napravio u zadnjih 20 godina...
Zatim je uslijedio još jedan “udarac”. Da je odrađen u ringu, suparnik bi bio u nokautu:
- U borilačkim se sportovima doping uopće ne koristi toliko koliko u sportovima u kojima se sportaš bori sa štopericom. Atletika, biciklizam, dizanje utega...tu je doping često pomoć i presudna ‘stavka’. U tim sportovima bez dopinga danas ne možeš biti niti prvak svoje ulice. U borilačkim sportovima presuđuje lukavost, kreativnost, urođene sposobnosti...Dobro, Mike Tyson, on je bio posebna priča, on je bio ‘lud’. Taj je bio na kokainu, na svemu. Taj je sve stavljao u sebe i uzeo bi i cijankalij ako ga uvjeriš da će pobijediti. A i inače, iskreno, dosta mi je priča o dopingu. To je danas obična politika. Netko u ime nečega napada nekoga, to nema veze sa sportom. U pravilu padaju oni koji nemaju zaštitu. Sada se napada Ruse samo zato da se diskreditira Vladimira Putina. Ne dopingiraju se oni ni manje ni više od ostalih...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....