MALO POZNATI DETALJI O NOVOM JUNAKU HRVATSKE On nije čudo, nego je čudno što je tek sad dobio pravu priliku

Obično iz Međugorja dolaze čuda, no to nije naš prvi vratar Marin Šego. Priča je vrlo jednostavna, a počinje s onom tezom da su vratari kao vino. Marin Šego se dugo borio za svoj status, činio je to obranama, a ne pričom i zato je uspio. Jedan vrlo odlučan tip, kroz godine je eto narastao do našeg prvog vratara i to kada se vjerojatno i sam najmanje nadao.

Nije mu prvi put da je tu, bio je još 2010., 2011., ali se nije uspio nametnuti u već uhodane sustave. Želio je promjenu, želio je braniti vrhunski rukomet i izabrao je Kielce. Tamo je uz legendarnog Slawu Szmala došao do minuta, a Kielce je došlo do naslova prvaka Europe. Nije bio obeshrabren što ga nema među reprezentativnim kandidatima, iako je činjenica mu je prošle godine jako teško palo što nije bio ni na širem popisu od 28 igrača za Euro u Hrvatskoj. Tada je Červar izabrao Stevanovića, Ivića, Alilovića i Pešića. Jednostavno je potražio novi izazov u karijeri.

Sretan obiteljski čovjek

Mislio je da treba braniti više nego u Kielecu i to što je želio dobio je u Szegedu. Ni tamo u nije bilo lako, jer ga je dočekao Španjolac Sierra sa španjolskim trenerom Pastorom. No, Šego se opet izborio za broj 1, za ravnopravan tretman. Sierra je otišao, on je ostao, došao mu je Mirko Alilović, ali je Šego zadržao status i o njegovoj ambiciji da brani vrhunski nabolje govori izbor novog kluba za sljedeće tri godine - Montpelliera.

Šego je vratar starog kova, lovac, kod njega nema puno bacanja. Pokupio je puno iskustva, mirniji je nego ranije kada se teško mirio sa stvarima o kojima je imao drugačije mišljenje. Danas gleda svoj posao, brani vrhunski i sa 33 godine ne može biti čudo kao Mandić ili Šipić recimo. No, njegova mirnoća i sigurnost imponira kao i ambicija, a kako su vratari kao vino, on bi mogao i potrajati na golu.

Nakon dugo vremena imamo siguran broj 1, a njemu ta sigurnost imponira i to pokazuje na terenu na najbolji mogući način.

Odrastao je u istoj ulici u kojoj i Marin Čilić. Očito, ima tamo nešto, nije to slučajno. Sve je normalno, kada radiš, znaš što želiš i kuda ideš. Sretan obiteljski čovjek s troje djece, eto u 33. je postao hrvatski sportski hit. Nikad nije kasno…

Čovjek brani, to je ključ!