Gospodine predsjedniče,

Kako mi je onemogućena bilo kakva komunikacija s Vama, možda je bolje kazati kako Vam je zabranjeno razgovarati, odlučio sam Vas prozvati, nakon posljednjih izlaganja ovako, javno, možda i neuobičajeno. Međutim, poslije svega što ste govorili, to jest kako ste objašnjavali svoje djelovanje glede posljednje promjene trenera, obuzela me nevjerica, postavljam pitanje: umišljate li zaista da Vam bilo tko što više vjeruje? Razočaran sam, svakom novom izjavom o budućnosti kluba, sve više se pretvarate u splitskog baruna Münchhausena.

Kad ste došli na poziv Marina Brbića kao pojačanje na položaj dopredsjednika u svibnju 2019. ostavili ste sjajan utisak, pogotovo kad ste navodno iz privatnih razloga, poslije nepune pola godine početkom studenoga podnijeli ostavku i otišli s Poljuda. I to zato što ste faktički revoltirani porazima u Velikoj Gorici, najprije u osmini finala Kupa, onda u prvenstvu. Niste mogli podnijeti kako su igrači onako skrušeno poslije poraza stajali pred Torcidom i slušali njihove uvrede. E tada sam napisao, dozvolite proročanski, da ste otišli da bi se vratili za predsjednika. Tako je i bilo, ne umišljam da su me face iz ondašnjeg NO-a poslušale, ali se vidjelo da se za predsjednika nisu javili pravi kandidati, pa su Vas imenovali bez natječaja.

Prvi koraci su Vam bili sjajni, pomeli ste struku, shvatili ste da se moraju izvesti zaokreti, očistili ste donekle svlačionicu, angažirali sportskog direktora Nikoličiusa i potom upali u njegovu zamku. Slušali ste ga, reklo bi se da je postao Vaš Salieri, zloduh Mozarta, postali ste ovisnik o njegovim stručnim analizama i procjenama. Krenuli ste u hirovite smjene trenera, koje vam je odabrao i nametnuo Mr. Football, sve dok se niste domogli Ivana Leke.

Rub bankrota

Zanimljivo je da je Mr. Football ponudio ostavku (šteta da je niste prihvatili) kada ste zajedno odlučili da Dambrauskas nije taj pravi, koji će momčad odvesti do naslova prvaka. Inače, zaista je izgledalo da bi taj pothvat mogao izvesti Leko, koji je odmah po dolasku urgentno tražio točno određena pojačanja. A vi ste tada, kao i sada pod uplivom Nikoličiusa, jer - sami ste priznali - kako Vi baš i nemate neka nogometna znanja, ostali uvjereni da Hajduk raspolaže kadrom za prvaka.

S Lekom ste se rastali, objasnili ste u stilu Alana Forda da ste se oko njegove otpremnine "dogovorili da ćete se dogovoriti". Sada ste momčad dali u ruke Mislavu Karoglanu još jednom uvjereni da su Marko Livaja i drugi toliko moćni da će opstati u borbi za naslov. I odmah ste najavili kako se nećete libiti smijeniti i Karoglana u slučaju da se u narednim kolima nastave slabe igre i nedovoljni rezultati.

Pa koga vi zezate, kako se i dalje usuđujete svojim fantazijama, vizijama o Hajduku sljedećih godina, zaluđivati stotinu tisuća članova, sigurno i milijun, možda i više, poklonika bijelog dresa? Vi ste kao pripravni snositi odgovornost, pa i otići, odmah, ako tako odluči NO ili u krajnjoj liniji sljedećeg ljeta kad Vam završava ugovor. Vaš odlazak, s Nikoličiusom, u slučaju da se najave o borbi za prvaka ne ostvare, Hajduk može odvesti na rub bankrota.

Odstupnica

Kao prvo, zamislite, što će na početku ljeta moći uraditi neka nova garnitura: predsjednik, sportski direktor i trener s obzirom na to da sezona starta u srpnju, hoće li ovi igrači biti temelji momčadi za novu sezonu? Tu je mogućnost da klub financijski ne stoji bajno, pa se pitam hoće li grad Split, kao većinski vlasnik kluba biti prisiljen vraćati eventualne dugove?

Želim svu sreću Hajduku kao klubu pa da ova momčad s Karoglanom i moćnijim Livajom uspješno nastavi nadmetanje za prvaka do kraja prvenstva. A što se tiče Vas i Vašeg blizanca Litavca preporučujem da u slučaju iznevjerenih nada u bolje rezultate odstupite što prije, do kraja ove godine, kako bi novi ljudi na vrijeme mogli početi pripreme za novu sezonu.