U kolovozu 2017. Dinamo je ispao u Europi od Skenderbeua. Momčad u kojoj su bili Livaković, Stojanović, Sigali, Rrahmani, Moro, Soudani, Olmo, Fernandes, Henriquez, Gojak i drugi, a trener Mario Cvitanović, ušla je u sivu zonu modrih ritmova, nadovezanih na gubitak titule prvaka (Rijeka) dva mjeseca prije.
U kolovozu 2018. Dinamo je bio na korak od Lige prvaka, ali je Young Boys u uzvratu preokrenuo ishod (1:2). Momčad u kojoj su bili Livaković, Dilaver, Šunjić, Theophile, Stojanović, Hajrović, Gojak, Oršić, Olmo, Gavranović, uz Petkovića na klupi i trenera Bjelicu, u EL je na startu pomela Fenerbahče (4:1).
Isplative investicije
Sezonu će zaključiti prvim europskim proljećem nakon pola stoljeća, dosegom osmine finala i padom s Benficom. Godinu kasnije igrat će LP i u startu “pomesti” Atalantu (4:0). U finišu jake grupe (Man City, Šahtar, Atalanta) Modri su bili na par minuta (vodili 3:1 protiv Šahtara u nadoknadi) do proljeća i u LP...
Dinamo, kao i svaki klub, imao cikluse (ne)uspješnosti. Od onog u LP 1998./99. i 1999./00. čekalo se 11 godina da bi se opet upisalo dva nastupa zaredom (2011./12., 12./13.). Potom je grupna faza ostvarena 2015./16. i 16./17., potom “usamljena” verzija 2019./20. i 2022./23. U Euroligi ciklusi (faza grupe) bilježe se 2009./10. i 10./11., pa 2013./14. i 14./15., pa 2018./19. (osmina finala) i 2020./21. (četvrtfinale). Upravo je posljednji ciklus, od 2018., najpostojaniji jer se uz dva “proljetna” iskoraka u Euroligi upisalo i dva nastupa u LP. Taj duži uspješan ciklus došao je logičnom kraju. Dinamo treba stvoriti novu grupu igrača koja će sazrijevanjem unutar jedne-dvije sezone steći potencijal novog eurociklusa. Kad se dogodi, onda se u pravilu veže par uspješnih sezona. To što se rekonstrukcija događa u novoj eri upravljanja Dinamom doprinosi jačanju tenzija oko načina obnove kadra. Pri tome roje se nelogične teorije u okruženju na temu postavki selekcije. Dinamo, kao ni bilo koji klub, ne može pobjeći od grubljih perioda u rekonstrukciji kadra. Čine ih dojmovi lutanja, pad rezultatskih standarda i turbulencije u procjenama dometa selekcioniranih igrača. No, klubovi te razine ne smiju podlijegati pritisku javnog mnijenja ili navijačkom nezadovoljstvu. Klub treba jasnu viziju novog ciklusa. Krenuti od trenera i slagati momčad temeljem njegove ideje igre. Taj proces traje barem dva-tri prijelazna roka, unutar kojih se iskristaliziraju vrijednosti. Bišćan je dovoljno uvjerljiv kao trener u takvom procesu i moderator poželjnih odnosa u svlačionici. Koliko će biti tehničko-taktički vješt pokazat će iduće vrijeme jer prvi puta vodi momčad Dinamovih razina.
Ključni faktor koji klub sada treba je stručna procjena potencijala i preuzimanje odgovornosti investicije. Primjetno je da nova uprava Dinama iskazuje oprez u tom pogledu. Što je načelno dobro. No, ako oprez preraste u manjak ideje i nedostatka hrabrosti u preuzimanju uvijek prisutnih rizika selekcije, tada Dinamo može imati velikih problema razvojnog procesa.
Odjeci iz Maksimira i medijskog okruženje emitiraju prema igračima koje je istakla struka Modrih nelogične misli. Što to znači da HNL klubovi “pumpaju” cijene igračima jer ih Dinamo traži, iako oni “kao” ne vrijede toliko. Podsjetit ću, Dinamo je u proteklih 15-ak godina ulagao milijune u HNL potencijale tipa Rog (5 mil. eura), Majer (2,5 mil. eura), Brozović (2,4 mil. eura), Mandžukić (1,5 mil. eura), Jakić (1,2 mil. eura), Pjaca (1 mil. eura) i drugi, te su se pokazali i kao akteri Dinamovih uspjeha, ali i kao vrlo isplative investicije. Nisu došli kao potvrđena pojačanja, nego procijenjeno veliki potencijali koji će u Dinamu iskoračiti, a i Dinamo zajedno s njima. Popis najviših transfera u Dinamu proteklih desetljeća ukazuje kako su HNL domaći igrači donosili najveće iznose, te s izuzetkom Olma i Eduarda koji su sazreli u omladinskom pogonu, tek Mark Viduka (Australac HR podrijetla) donio je prihod iznad 5 milijuna eura. Svi ostali, tretirani kao strana pojačanja, donijeli su ispod 4, odnosno, pretežno 3 milijuna.
Naravno, treba raspravljati cijenu Frigana, Perkovića, Bakrara ili Belje, ali tumačiti kako su “samo” potencijali i kako bi trebali biti sretni da ih Dinamo želi odraz je nerazumijevanja logike nogometa. Cijena nije projekcija trenutne vrijednosti, nego njihovih potencijala, kojeg se netko odriče, a Dinamo želi iskoristiti i kroz par godina etablirati ih kao više transferne vrijednosti. Tako je Dinamo protekla dva desetljeća iskoračio u svim smjerovima.
Dva bijela i dva crna
I ta fama kako nitko iz HNL-a nije pojačanje za Dinamo... Prisjetimo se samo Josipa Šutala, do prije dvije godine nezamijećenog u drugoj postavi Dinama, a onda je u Istri iskoračio, pa potom odmah kroz Dinamo dosegao i status reprezentativca. Beljo je u Istri iskoračio i uz pola godine u Osijeku transferiran je u Bundesligu. Ivanušec je iskoračio u Lokomotivi, a status pojačanja stekao kroz dvije sezone u Dinamu. Svi su “pojačanje” postali kasnije nego što su dovedeni kao plaćeni potencijali.
Da bi veći klub zaradio velike novce, ne može očekivati da će potencijale platiti dva bijela i dva crna, te bez rizika okupiti talente od kojih će veći dio postati odlični igrači i transferi. Bilo bi to prelako...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....