Nakon što je kao šampion bontona u redu ispred sebe propustila cijelu povorku od 17-18 reprezentacija, kojima se baš žurilo ovjeriti vizu za Njemačku 2024, Hrvatska je u utorak ipak stigla na glamurozni finalni party. Na svoj sedmi Euro nacionalna momčad ušuljala se diskretno, poput tajnog agenta 007, ucmekavši tiho u završnim prizorima trilera dva marginalna negativca, Latviju i Armeniju, a jednom, kada se predvođena Lukom Modrićem zatekla u koži Jamesa Bonda, red bi bio da joj pronađemo prikladan najavni naslov za feštu koja počinje u lipnju sljedeće godine. "Samo za tvoje oči" bit će malo pretenciozno za ono što smo odgledali u ovoj kampanji, ali "Dijamanti su vječni" već ima smisla.
Dok juri prema svojem devetom ili desetom (Final Four Lige nacija) završnom turniru u dresu reprezentacije - njegova avantura započela je kod Zlatka Kranjčara u Njemačkoj 2006. godine, i programirano je da dogodine završi na istom mjestu, pod vodstvom Zlatka Dalića - Modrić je zaista dijamant, ne samo metaforički, nego onaj nepoderivi iz sefa draguljarnice, ali o tome su davno ispisane plahte novinskih tekstova, i ne bih dalje davio s istom temom.
Polufinalist Svjetskog prvenstva 2022. i finalist Lige nacija 2023. odigrao je ovu kvalifikacijsku mini-ligu samo za prolaznu trojku
Nakon Armenije intrigantnije zvuči onaj dio priče u kojem se kapetan odbija daviti u zadovoljstvu, i umjesto toga podcrtava da nije zadovoljan igrom "vatrenih" te naglašava kako momčad treba dramatično popraviti formu uoči Eura. Čim se raziđe dimna zavjesa euforije uslijed plasmana na završni turnir, javnost će se zapravo lako složiti s njegovom ocjenom.
Polufinalist Svjetskog prvenstva 2022. i finalist Lige nacija 2023. odigrao je ovu kvalifikacijsku mini-ligu samo za prolaznu trojku. Na papiru, konkurencija je obećavala turističku šetnju kroz skupinu, jer ako zbrojite Fifine rankinge suparnika pa ih podijelite s četiri, dobit ćete u prosjeku 73. ili 74. momčad sa svjetske ljestvice, nešto između Uzbekistana i Zelenortskih Otoka, dakle protivnika za dobar sparing, i ništa više od toga.
Nije, međutim, bilo ni bodovne berbe, niti posebno uzbudljivog nogometa. Dijelom su na to utjecale objektivne okolnosti, ozljede (Perišić, Petković, Ivanušec, Juranović, Vlašić) ili turbulentne okolnosti klupskog života (Šutalo, Sosa). U drugom dijelu priče igra jednostavno nije valjala.
Zašto je momčad šepala, tako često mijenjala fizionomiju i protagoniste, borila se s formom? Dok podsjeća naciju da momčad najbolje funkcionira kada su igrači ponizni i ispunjeni patriotskim zanosom i žarom, Izbornik više podsjeća na vjeroučitelja nego na nogometnog stratega. Iako je mnogim navijačima reprezentacije utakmica "vatrenih" gotovo pa sakralni događaj, oni bi bili sretniji da se 90-minutne mise na visokoj nogometnoj razini pjevaju više kao posveta taktičkoj inteligenciji i sportskoj klasi zvijezda, a manje kao zahvala tvorcu koji negdje iznad oblaka analizira utakmice.
U najslabijim utakmicama ciklusa, ona dva poraza protiv Turske i Walesa u listopadu, Hrvatska je zaboravljala na dubinu u uvjerenju da ozbiljnije suparnike treba iskontrolirati posjedom
Ili skraćeno, nije momčad tako dramatično oscilirala u formi i rezultatima zato što su Modrić i društvo na jednom okupljanju bili ponizni i smjerni, dok su drugom zgodom dolazili umišljeni i arogantni.
U najblistavijoj utakmici kampanje, trijumfalni marš protiv Latvije na Rujevici, frcalo je sa svih strana, jer je Dalić uspio uvjeriti Brunu Petkovića da zaboravi na žonglerske minijature, i zaigra ulogu klasične devetke. Petković je dao momčadi dubinu, Ivanušec prodornost po boku, prodisao je u takvom rasporedu Kramarić, a vezni igrači pobrinuli su se da stvar logistički savršeno funkcionira. Sličnu dubinu momčadi je na kraju ciklusa osigurao pokretljivi i agresivni Ante Budimir, ali ovaj put je golijada izostala jer su se Armenci branili u bitno kompaktnijem bloku od Latvijaca, a usto im je mrežu čuvao raspoloženi Ognjen Čančarević.
U najslabijim utakmicama ciklusa, ona dva poraza protiv Turske i Walesa u listopadu, Hrvatska je zaboravljala na dubinu u uvjerenju da ozbiljnije suparnike treba iskontrolirati posjedom. Lopta skrivena u bermudskom trokutu Modrić - Brozović - Kovačić ponekad jest rješenje, ali protiv dinamičnih i napadački ambicioznih reprezentacija ponekad se pokazuje kao slabost. Previše pimplanja isključi iz igre krilne napadače, a bez njihove okomitosti igra postane sterilna i suparniku predvidljiva.
Dalić do Njemačke ima dovoljno vremena ispeglati dva koncepta, plan A i plan B, jer već 2. prosinca saznat će tko su mu suparnici na Euru. Ti planovi svakako će ovisiti o izboru igrača, i na tom polju treba očekivati određeni zaokret. Neki igrači već dugo kucaju na vrata (Sučić), drugi su u međuvremenu iskočili (Marco Pašalić, Baturina), a treći se približili izlazu (Vida, Barišić, Vlašić, Brekalo...).
Kandidati za Euro
SIGURNI: Livaković, Labrović, Gvardiol, Šutalo, Erlić, Stanišić, Juranović, Sosa, Modrić, Brozović, Kovačić, Majer, Sučić, Mario Pašalić, Budimir, Petković, Perišić, Kramarić, Ivanušec, Marco Pašalić
NA RUBU: Kotarski, Ivušić, Pongračić, Baturina, Moro, Beljo, Šimić
MALO UDALJENIJI: Vida, Vlašić, Barišić, Musa, Brekalo