Manje od mjesec i pol dana do Final Foura Lige nacija izbornik Zlatko Dalić ne može sasvim mirno spavati. Iako nije crno, pa temelji za optimizam stoje, čak s europskih destinacija na kojima igraju Vatreni prima neke jako dobre vijesti poput bitno više razine forme Marcela Brozovića, koji bi trebao biti bolji nego na ožujskoj akciji, što dijelom vrijedi i za Andreja Kramarića, neke ga činjenice sigurno grizu.
Hrvatska s Nizozemskom igra u Rotterdamu 14. lipnja, a samo četiri dana ranije, 10. lipnja, na programu je finale Lige prvaka, to bi moglo djelovati kao mlinski kamen na leđima nacionalne vrste ako bi Real Madrid kapetana Luke Modrića i Inter veznjaka Marcela Brozovića došli do Istanbula. Njihovi polufinalni rezultati odredit će hoće li potencijalni problem postati stvaran.
Modrićev mišić
Izbornika ne može veseliti niti što je Thomas Tuchel u Bayern “gurnuo pod vodu” Josipa Stanišića, koji je u Turskoj odigrao najbolju utakmicu otkako nosi hrvatski dres i slao poruku da je pravi čovjek za sučeliti se Oranju. No, je li i dalje tako jer od tada je u klubu startao u samo jednoj utakmici? Lovro Majer se u Rennesu silom trenerovih odluka sprijateljio s klupom, s koje obično ulazi na teren u drugom poluvremenu, a Mislav Oršić je isključen iz nogometa do daljnjega, pa pretpostavljamo da ga Dalić neće ni zvati za Ligu nacija. Alternativa za Ivana Perišića bit će Luka Ivanušec. Napadačke izvedbe i dalje “kašlju”, čak i najredovitiji strijelac Marko Livaja ovog proljeća nije vruć, Bruno Petković tek se treba vratiti, a Petar Musa skuplja mrvice u Benfici. Može se čak postaviti pitanje hoće li izbornik već za Ligu nacija posegnuti za Matijom Friganom ili Dionom Drenom Beljom?
Na sve to treba dodati vječni mač nad glavom u vidu ozljeda. To što je Luka Modrić u fazi rekuperacije za Vatrene nije tema jer taj će mišić biti “zakrpan” i puno prije Lige nacija, ali Dalić vjerojatno u tami svoje sobe moli krunicu da mu svi budu zdravi i na broju.
Pozitivno jest što je većina momčadi u dobrom tonusu, ima palac gore ili barem neutralan. Igraju standardno ili često, nekad zabiju, u određenim prigodama dobiju crveni karton kao Joško Gvardiol i Borna Sosa u Kupu ovaj tjedan, ali su na svojem mjestu. Osim Luke Sučića, koji ne igra već dugo, te Kristijana Jakića, za čijim uslugama izbornik u ožujku nije ni posegnuo, Hrvatska nema ozbiljnijih “ranjenika”. Pritom iz Austrije stižu ohrabrujuće vijesti kako teče Sučićev oporavak, pa i on i RB Salzburg vjeruju da će biti fit i da će se na njega moći računati. Bude li Dalić ocijenio da mu treba jer moguće je da ga prepusti Draganu Skočiću i mladoj vrsti...
Po kladionicama Nizozemska je favorit i to pristojan favorit. Jedan od razloga je i domaći teren jer igra se na njihovim De Kuipu. Iako je najavljen i velik broj hrvatskih navijača. Pobjednik će se u finalu sastati s boljim iz ogleda Italije i Španjolske. I Zlatko Dalić, i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, i igrači, otvoreno su najavili da idu po trofej. Nakon srebra i bronce Hrvatska želi zlato. Ligi nacija nema veličinu i ugled Svjetskog prvenstva, no pehar u rukama kapetana je san. Bio bi šlag na torti.
Svladati dvije velesile
Nizozemska nikad nije bila svjetski prvak, ali igrala je čak tri finala, posljednje 2010. godine, ima broncu iz 2014. godine, ranije naslov europskog prvaka i može se smatrati nogometnom velesilom kao što su Njemačka, Italija, Francuska, Španjolska, Engleska, Brazil, Argentina i eventualno Portugal. Premda potonji nemaju svjetsku krunu, čak ni finale. Vatreni su pobjeđivali ili eliminirali u najvećim utakmicama sve te nacionalne vrste osim Portugala, osvajali svjetske medalje, matirali aktualne prvake planeta i broj 1 na FIFA-inoj ljestvici, ali koliki bi pothvat bio da stanu na tron Lige nacija govori podatak da za to moraju napraviti što nikad nisu - u dvije utakmice koje se igraju jedna za drugom matirali dvije velesile. Nizozemsku, pa tko dođe... Zato treba biti baš pravi.
Nisu bile tako rijetke prigode kad su igrali dvije vezane utakmice s navedenim reprezentacijama. Dogodilo se to u 15 navrata, ako se broje i prijateljski ogledi, te uzme u obzir i Portugal. Znala su biti i tri susreta u nizu, pa čak i pet 2018. godine, no nikad Hrvatska nije dobila dva zaredom.
Na Euru 1996. doživjeli smo dva poraza od Portugala i Njemačke. Na Svjetskom prvenstvu 1998. godine nakon pobjede nad Njemačkom u četvrtfinalu došlo je nesretno polufinale s Francuzima, da bismo potom dobili Nizozemce 2:1. Na proljeće 1999. u prijateljskom susretima bilo je 0:0 s Italijom u Zagrebu i poraz 3:1 u Sevilli od Španjolske na otvaranju stadiona La Cartuja. Krajem iste godine Vatreni su izgubili od Francuske u St. Denisu u prijateljskom srazu koji je bio oproštaj Zvonimira Boban i u sljedećem izazovu u veljači 2000. sa Španjolskom igrali 0:0, a u ožujku s Njemačkom 1:1.
Na Euru 2004. godine u skupini vidjeli smo remi s Francuskom i poraz od Engleske. Prije SP-a 2006. bila je izgubljena utakmica od Španjolske 2:1 u prijateljskom dvoboju pa od Brazila u prvom kolu 1:0. Nakon trijumfa nad Engleskom 3:2 u prvoj utakmici Tri lava na novom Wembleyju 2007. godine sljedeći susret bio je domaći posrtaj s Nizozemske 3:0 u veljači 2008. godine u zagrijavanju za Euro.
Neuspješnih 15 pokušaja
Na Euru 2012. svjedočili smo remiju s Italijom i gubitku utakmice od Španjolske. Tijekom kvalifikacija za Euro 2016. doživjeli smo poraz od Argentine u prijateljskom srazu te 1:1 s Italijom u Milanu u izlučnom susretu. Na Prvenstvu bila je pobjeda nad Španjolskom 2:1, ali potom ispadanje od Portugala 1:0. U Rusiji na Svjetskom prvenstvu slavlje s Engleskom 2:1 u polufinalu te poraz od Francuske u finalu 4:2. Potom u rujnu neodlučeno s Portugalom 1:1 i grub rezultat u Elcheu čak 6:0 za Španjolsku u Ligi nacija, na što se nadovezalo 0:0 u Rijeci s Englezima. U listopadu te godine pobjeda nad Španjolskom, 3:2 ali potom izgubljena utakmica s Engleskom na Wembleyju 2:1. U Ligi nacija 2020. godine vezani porazi od Portugala i Francuske i konačno na Svjetskom prvenstvu u Kataru prolaz preko Brazila u četvrtfinalu i stop od Argentine u polufinalu.
Srebrni iz Katara u Nizozemskoj za trofej dužni su učiniti što ni oni, niti jedna generacija prije njih u 15 navrata nije uspjela. Porušili su mnoge barijere, je li 16. pokušaj taj koji će biti sretan? Ako gledamo u najužem smislu, dakle, isključivo da se radi o dvije službene utakmice odigrane u istoj akciji, unutar nekoliko dana, takvih je slučajeva bilo devet. Čeka nas deseti...
I raspored koji ne mazi, i pitanje zdravlja igrača u tako žestokom ritmu utakmica, i tretman pojedinaca koji više sjede na klupi nego što igraju ili uopće nemaju minutažu, i snaga protivnika, te tako ružna i nesklona tradicija protiv velikana, sve to manje ili više brine uoči finiša klupske sezone i okupljanja Vatrenih u Rijeci 5. lipnja. No, ništa od toga za Hrvatsku ne bi smjela biti nepremostiva prepreka. Vatreni su izgradili imidž ekipe koja se ne predaje niti kad je najteže, zato nema kukanja. Samo neka dođu svi zdravi i spremni u Rotterdam, pa da vidimo čije će se pjesme pjevati.