Na prve uspjehe se nije dugo čekalo, već 2007. Sandra Perković je osvojila srebrnu medalju na SP-u za mlađe juniore i EP-u za juniore, a seriju je nastavila broncom na SP-u za juniore.
Međutim, svi ti uspjesi pali su u zaborav na Božić 2008. godine. Tada se odvijala prava drama – Sandra je završila u bolnici zbog sepse, dvaput joj je život visio o koncu i jedva preživjela. Liječnici rekli da 90 posto pacijenata u takvom stanju ne prežive.
Kako je i sama rekla nakon osvojenog zlata, vratila se jača nego ikada! 2009. postala je europska juniorska prvakinja i najmlađa finalistica seniorskog SP-a u kojem je zauzela 9. mjesto. Već tada je skrenula pozornost na sebe, a kada je u Barceloni postala najmlađa europska prvakinja, već tada je bilo sigurno da hrvatska ima novu veliku atletsku zvijezdu.
I kada se činilo da Sandru više ništa ne može zaustaviti na putu do vrha, uslijedila je šestomjesečna suspenzija jer je bila pozitivna na psihostimulans metilheksanamin. Sandra je ponovno bila na dnu, ali opet se nije predavala. Šest mjeseci je iskoristila za jake treninge, a rezultat je bio vidljiv već u svibnju 2012. Kada je bacila hrvatski rekord od 68,24 metra, pa u lipnju obranila naslov europske prvakinje, da bi na koncu srpnju osigurala pobjedu u Dijamantnoj ligi…
I za kraj je stigla olimpijska bajka i Lijepa naša pred 80.000 gledatelja u Londonu…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....