Morao sam pojesti kolač na kraju da dođem k sebi. I da nisam, vjerojatno više nikada ne bih dobio priliku da nešto komentiram koliko bih toga ružnoga imao za reći.
Gledao sam utakmicu u društvu prijatelja. Društvu s kojim sam i još prije 50 godina znao kako se treba igrati s protivnicima kao Brazil. Postoji taktika kako igrati s onima koji igraju ofenzivno, postoji taktika da utrčavaš u prostor.
Jedino dobro je bilo onih 4:1 na startu, ali kad podvučete crtu prvog poluvremena i vidite 9 izgubljenih lopti i 4 propuštena sedmerca, dođe vam slabo. Prepustili smo se hakl tekmi. Jurnjavi bez glave, bez zrele taktike. A to si Hrvatska na Svjetskom prvenstvu prečesto dopušta.
Mi se sa slabijima haklamo, pa kao ove jače bumo pobijedili čvršće. Kako kad se mučimo svaku utakmicu, osim Irana, koji je C liga? To se dogovoreno trebalo odraditi i nema šanse da dođeš u posljednju minutu s jedan razlike pa da ti odlučuje sreća.
Mi smo sebe već vidjeli ne u kvalifikacijama za OI, nego već u Brazilu. I u polufinalu. Baratali smo s činjenicama, a ni blizu nismo na tom putu.
Znalo se kakvu obranu igra Brazil i znalo se koja taktika treba ići za to i koji su igrači to spremni napraviti. Od prvog dana kao papagaj ponavljam da srednji treba razigravati vanjske, a Duvnjak ne da nije razigrao sebe, nego ni ikog drugoga. A ovi su statički čekali što će se dogoditi.
Pa nama lopta ni jednom nije okružila oko obrane. Ni jednom! Čim je neki Brazilac dublje izašao, nastala je opća panika. Ne može biti cijelu utakmicu panika! Deset puta je komentator rekao da Kopljar nema kome dati loptu. Pa što rade drugi? Nitko se i ne nudi. Nemoguće je da to nije dogovoreno. Ne mogu vjerovati da nije. I onda mi idemo na njihov mlin, "jedan na jedan" pa ako što upali.
Ma, utakmica je izgledala katastrofalno. I još su tako slaboj utakmici pridonijeli katarski suci. Ne s jednom, nego sa 15 krivih procjena, od probijanja, faula. No, moram priznati da me Saračević jako zabavio kad je u 6. minuti rekao "Kopljar je jako umoran, potrošio se, traži zamjenu". Tko je tu lud? U 6. minuti umoran?
Znate kada sam ja vidio hrvatsku reprezentaciju sinoć? Najviše nas je bilo na reklamama. Malo u pustinji, malo šutiraju na gol... I kao "ja Hrvat, ja Hrvat". Na terenu nisam vidio te glavne igrače.
Hrvatska taj Brazil mora glatko dobiti. Ne, ne mora biti 10 razlike, ali nas su ovaj put izvadili igrači iz drugog plana dok prva postava nije gotovo ništa odigrala.
Da, prošli smo dalje, ali i oni sami su svjesni kako je to bilo na ušice igle. Jer, pobijedili su, a gledali su u pod kao da ih je sram. Ušli smo na teren kao paunovi, umjesto da takvi izađemo van. Još nešto ne štima u toj reprezentaciji. Nikako da se oslobode. Kao da se boje. Ali koga? Čega se mi trebamo bojati jer imamo kvalitetu?
Sretno, apsolutno sretno smo pobijedili. Čak nisam siguran jesmo li i zaslužili. Zato su dužni cijeloj naciji, a izludili su bar milijun ljudi. Bilo je to mučenje da čovjek ne bi vjerovao. A ako su pravi sportaši, moraju primiti kritiku. I igrači i klupa koja se za ovu utakmicu nije baš iskazala. Svi se trebaju dobro pogledati u ogledalo. To će im biti najbolja priprema za slijedeću utakmicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....