Nakon tri godine ponovo je na CRO Raceu jedan Hrvat, barem privremeno, bio u Top 10 ukupnog poretka. I dok bismo se prije utrke očekivali da bi to mogao biti Fran Miholjević, danas naš jedini biciklist koji vozi za neku od World Tour momčadi, u prvi plan je sasvim neočekivano iskočio Nicolas Gojković.

Nakon što je Josip Rumac 2021. bio jedno vrijeme na visokom četvrtom mjestu, na osmom se mjestu nakon druge ovogodišnje etape ugnijezdio mladi Zadranin, koji je jedan od čak 80 debitanata na CRO Raceu. No, pored plasmana u generalnom poretku, 20-godišnji Nicolas uspio je ostvariti i “mini-pobjedu” i to ni manje ni više nego baš u svom gradu, Zadru.

- To je bio plan od početka, baciti se u bijeg i pokušati pobijediti kako bih uzeo bonifikacijske sekunde uzdigao se u poretku za bijelu majicu. Šteta što je nisam i uzeo, sekunda je samo razlike - govorio je Gojković koju minutu poslije završetka etape.

- Ma, spremao sam se baš jako već posljednjih mjeseci samo za ovu utrku i veliko je zadovoljstvo što sam ovdje i što je ovako prošao dan.

Iz Zadra u Novalju na kavu

Talentirani biciklist imao je poseban motiv jer odrastao je u Zadru, jako je dobro poznavao ceste kojima je prolazila utrka i maksimalno je iskoristio to iskustvo.

- Posebna je to stvar za mene, posebno zadovoljstvo prezentirati svoj grad jer to su ceste na kojima sam odrastao, na kojima sam cijelo svoje djetinjstvo, a na tom dijelu staze bili su moji bliski prijatelji i biciklisti iz kluba BK Zadar...

JURE MISKOVIC Cropix

Uspio ih je u toj silnoj jurnjavi i borbi za prolazni cilj vidjeti uz stazu?

- Pa, dobro... Uspio sam ih čuti, to sigurno, a vidjeti, to je druga stvar ha ha.

No, zato je vidio “tonu” poruka i čestitki koje su mu sletjele na mobitel poslije etape.

- Je, bilo ih je, putem prema hotelu i na trajektu sam odgovarao koliko sam stigao.

Inače, baš trasa kojom je išla etapa CRO Racea od Zadra do Novalje vrlo često je Nicolasova trening ruta.

- Pa, da, to mi dođe skoro kao rutina. Iz Zadra do Novalje pa tamo popijemo kavu i onda natrag.

Eto, nije za kavu problem voziti 114,5 kilometara, i natrag, na biciklu.

Gojković je, dakle, debitant na CRO Raceu, a kako je ovo praktički jedina utrka za medijsku eksponiranost, malo se prije nje moglo znati o vrlo talentiranom biciklistu. Ovo je prilika za promociju i Nicolas ju je odmah ugrabio...

- S biciklizmom sam krenuo zbog brata, jer sam prije trenirao jedrenje, ali kako mi je stariji brat Oliver oduvijek bio uzor, pa kako je on trenirao biciklizam, onda sam krenuo njegovim stopama pa se upisao u BK Zadar. I stvarno mislim da je biciklizam fenomenalan sport za djecu jer zapravo kroz igru i zabavu s najboljim prijateljima istovremeno treniraš, odnosno do jedne razine je to zabava i igra, a onda kasnije postaje malo ozbiljnije, pa dođu utrke, pa posvećenost, osobna determiniranost tome svemu. Ja sam sretan što je BK Zadar fenomenalan klub, s trenerom Antom Radićem, koji mi je skoro kao drugi otac.

JURE MISKOVIC Cropix

Kad smo već kod oca i obitelji, zanimljivo je da je Nicolas inače rođen u - Varšavi.

- Da, zato što mi je mama Poljakinja, a tata je Hrvat iz Vinkovaca. Preselili smo u Zadar kad sam imao 4 godine. S obzirom na to da sam u Zadru cijelo djetinjstvo, osjećam da je to moj grad.

Nije majku bilo teško za nagovoriti na odlazak iz Poljske?

- Vjerojatno nije jer Zadar je prelijep grad, kao i Hrvatska zemlja, ali nisam je ja ni nagovarao, tada sam imao samo 4, ali tata je očito uspio.

Roditelji, kaže, nisu bili sportaši, pa da su ga usmjeravali u sport, ali je nedavno sâm bio u velikoj dvojbi hoće li i on nastaviti s biciklizmom.

- Bio sam kao junior otišao u momčad Fratelli Giorgi u Bergamu, koja je najbolja talijanska momčad za taj uzrast, a još sam uvijek tada išao u srednju školu u Zadru, pa je tu onda bilo puno putovanja na utrke u Italiji, pa sam dolazio na ispite doma i moram opet zahvaliti profesorima na razumijevanju u svemu tome jer su mi izlazili u susret. No, postalo je to s vremenom jako teško razdoblje za mene, pao sam i neku krizu pa sam odlučio odustati od biciklizma. U Hrvatskoj je dosta teško ići na fakultet i gurati biciklizam u isto vrijeme, tako da sam prvo htio nastaviti školovanje, upisati fakultet. No, onda sam nakon nekoliko mjeseci shvatio da ne mogu živjeti bez bicikla i onda sam odlučio staviti sve na jednu kartu, sve na biciklizam te vidjeti do kud mogu tu dogurati - govori Nicolas, koji možda ima tek 20, ali njegova razmišljanja djeluje puno zrelije.

- Želim vidjeti do koje razine mogu dovući svoje tijelo i mogu li konkurirati najboljim biciklistima na svijetu. Zasad je sve na dobrom putu, prošle sam se godine vratio treninzima u BK Zadar, a od ove sezone sam potpisao za slovenski Adria Mobil.

Iako je izabrao biciklizam, nije na kraju potpuno odbacio ni školovanje.

- Uzeo sam jednu godinu pauze između srednje škole i fakulteta, ali ove godine sam ipak upisao ono što sam i ranije htio, a to je biologija. Upisao sam fakultet u Novoj Gorici, tamo ću se preseliti i trenirati od sljedeće godine. Vidjet ću dokud ću moći “izvući” fakultet, ali zasad je svakako 100% posvećenost na biciklizam.

Posvetio pažnju detaljima

Dapače, kad je i sam prelomio kojim će putem, onda je doista “zasukao rukave”.

- Potpuni sam “pacijent” za rad, predanost i odricanje od naizgled nekih sitnih stvari, ali koje u cijeloj slici mogu biti važne. Mislim da je to najvažnije i da se na taj način može doći do World Tour momčadi, a da nije tu presudna genetike ili nešto slično. Posljednja tri mjeseca sam sâm sebi rekao “ajde, Niki moraš sad tako” i posvetio sam pažnju svakom detalju, od prehrane, izbjegavanje slatkog, treninga, ma sve...

Inače, iako je član inače sjajne slovenske razvojne momčadi Adria Mobil, kroz koju su svojevremeno prošli i naša jaka imena - Vladimir Miholjević, Robert Kišerlovski, Kristijan Đurasek, Josip Rumac... - Nicolas zapravo dio treninga provodi prema programu koju dobiva od talijanskog trenera iz ekipe Friuli, koja je zapravo razvojna ekipa Bahraina Victoriousa, pa se se ne treba iznenaditi završi li Nicolas tamo jednog dana, ako se sve bude razvijalo prema željama i planovima.

Uostalom, i sada vozi rame uz rame s puno iskusnijim biciklistima iz najviše svjetske klase, pa ih uspijeva jako dobro pratiti.

- Nevjerojatno mi je to, jer gledao sam ih donedavno na televiziji, na Tour de Franceu, a sad voziti pored Alexandera Kristoffa ili Filippa Ganne stvarno je poseban osjećaj.

Šanse u Karlovcu i Zagrebu

Mogao bi se naviknuti, ali za početak još nije završio posao na CRO Raceu. Bijela majica je i dalje u mislima, iako će trebati “preživjeti” Učku...

- Bit će to sad malo teže jer dosta je brdovito u nastavku utrke, a s obzirom na to da ja ne idem loše, ali ipak ne idem ni najbolje u brdima, mislim da će iduće moja prave šansa možda biti u Karlovcu i Zagrebu. No, možda me nizbrdice spase, jer odlično se spuštam. Tako sam i u prvoj etapi otpao na usponu Tešije, ali sam na spuštanju uhvatio grupu. Trudit ću se, no uz kišu su teži uvjeti za voziti.