Nije baš da voli uskakati u svečana odijela, ali kad se to događa krajem godine ipak mu ne pada toliko teško jer to je obično znak da je dobio još jednu nagradu. A kad je u pitanju izbor Sportskih novosti, onda je to posebno slatko jer i sam će priznati da naše priznanje cijeni više od ostalih.
Tin Srbić treći je put najbolji hrvatski sportaš. Prvi je put nagradu dobio 2017. kada je postao svjetski prvak, drugi put 2019. kada je osvojio svjetsko srebro, a treći mu je trijumf donijela olimpijska medalja, kruna njegove dosadašnje karijere. Trećim peharom Sportskih novosti Srbić se izjednačio s trojicom velikana - Matom Parlovom, Tonijem Kukočem i Nikolom Pilićem.
"Ne znam kaj bih rekao o tome, to nije nešto o čemu razmišljaš prije nego što se dogodi. Nije baš da sam planirao da ću imati tri pehara, ali drago mi je da me svake dvije godine izaberu baš sportski novinari jer smatram da je to ipak malo vrednije od nekih drugih nagrada budući da glasaju ljudi koji su cijeli život sportu. Puno mi znači što sam u ovakvom društvu"; iskren je Tin.
Tokio je ispunio sve njegove želje, sve ono o čemu je sanjao kada je kao klinac provodio sate i sate u Sokolskom domu. Što mu danas, nekoliko mjeseci kasnije, prvo pada na pamet kad se prisjeti japanskih dana. Je li to sam trenutak kad je srebro završilo oko njegova vrata, desetodnevno čekanje između kvalifikacija i finala ili nešto treće?
"Hm... Pa, nekako se najviše sjećam scene kad sam se popeo na podij prije samog nastupa u finalu, dok sam čekao tih minutu i pol ili dvije. Naravno, vidio sve ocjene, vidio sam koliko ih je popadalo prije mene, i kroz glavu mi je samo prolazilo "hoću ići s lakšom vježbom, neću ići s lakšom vježbom, hoću ići s lakšom vježbom, neću ići s lakšom vježbom"... To je trajalo te dvije minute i to mi se nekako najviše urezalo u sjećanje. I, naravno, scena neposredno nakon doskoka kad sam znao da sto posto imam medalju i da nema šanse da mi ovaj put suci to uzmu jer sam jednostavno odradio predobro. Ali, taj stres prije same najave moje vježbe mi se toliko urezao u pamćenje i ne bih ga volio opet proživljavati. Drago mi je da sam ipak donio odluku da ne radim lakšu vježbu i da sam se izborio sam sa sobom. Koliko god da su već prošla četiri mjeseca otada, još uvijek mi je sve to malo nerealno."
Jesu li ljudi u Hrvatskoj uopće svjesni što znači osvojiti olimpijsku medalju u gimnastici i koliko je teško doći do nje?
"Pa čak mislim da i jesu s obzirom na to koliko sam puno pažnje dobio nakon tog rezultata i to od ljudi koje ne poznajem i koji nemaju veze sa mnom, a jednako tako i od samih kolega sportaša još dok sam bio u Tokiju. Osjetio sam da baš jako cijene moj sport i taj uspjeh. Ne znam, možda nekom običnom čovjeku ta medalja zvuči isto kao i bilo koja druga, naravno, ali ja sam stvarno osjetio pozitivnu energiju sa svih strana."
Kako mu danas zvuči to da dečko iz male Hrvatske pobjeđuje u sportu u kojem drmaju velesile poput SAD-a, Rusije, Japana, Kine? Je li mu to nekad djelovalo realno?
"Nekad ranije nije, ali opet, zadnjih 15-ak godina smo rezultatski podigli gimnastiku na razinu da je to postalo "normalno". No, ja svejedno smatram da to nije normalno i da će se tek kad ode ova generacija sa mnom, možda Aurelom Benovićem i Jakovom Vlahekom, vidjeti koliko je to veliko. Jer pobjeđivati takve zemlje u gimnastici je nevjerojatno."
A je li mu bilo zamislivo dok je bio junior da će već s 25 godina imati medalje s apsolutno svih velikih natjecanja?
"Taj dio i nije toliko, ali opet s druge strane, znao sam i kao klinac pobjeđivati i Amerikance i Japance. No, da sam ikad razmišljao da ću deset godina kasnije imati sve medalje koje se mogu osvojiti, i europske, i svjetske, i olimpijske, stvarno ne bih mogao sa sigurnošću reći da će to biti tako. To mi je ipak malo "too much". Da mi je netko tada ponudio bilo koju medalju, mislim da bih je prihvatio."
Tina je u orbitu lansirao senzacionalni naslov svjetskog prvaka koji je osvojio 2017. sa samo 21 godinom. Mogu li se uspoređivati to zlato iz Montreala i ovo olimpijsko srebro iz Tokija?
"Meni je i sam nastup na Olimpijskim igrama i sve što ima veze s time neusporedivo s bilo čime drugim, pa čak i sa svjetskim zlatom, koliko god da uvijek pričamo kako je na svjetskim prvenstvima u gimnastici konkurencija i veća nego na OI. Ali, kažem, neusporedivo je teže na Igrama, od nastupa do svega ostaloga, tako da je meni ta olimpijska medalja iznad svega. Filip Ude i ja smo se zezali cijelo vrijeme da sve dok ne osvojim olimpijsku medalju sigurno nisam bolji od njega, tako da sam mu odmah poslije finala poslao poruku da smo sada isti. Zapravo sam ga i prestigao za jednu medalju, ha-ha."
Koliko je teško nakon klimaksa karijere vratiti se u dvoranu i krenuti opet od nule?
"Mislim da bi mi bilo puno, puno lakše da nije došlo do promjene pravilnika u gimnastici. Puno lakše bih se vratio, čak bih si mogao uzeti i puno veći odmor, a ovako nisam mogao biti predugo izvan dvorane. Ne pada mi toliko teško puno trenirati, koliko je teško stići naučiti sve te nove elemente, sastaviti ih, ubaciti u vježbu, natjecati se i biti siguran u to. To je proces koji bi trebao trajati duže nego što imam vremena, ali radimo jako puno da cijelu iduću sezonu iskoristimo da ta vježba postane sigurnija i da onda 2023. bude opet sve onako kako planiram."
Za pojašnjenje, po novim pravilima neki elementi su maknuti, više ne postoje, a osim toga, u jednoj se vježbi više ne smije raditi pet letova iz iste skupine, što je Srbić dosad radio, već maksimalno tri. Trebaju mu, dakle, još dva elementa iz druge skupine što znači da mora pripremiti sasvim novu vježbu za sljedeću godinu. Tinov trener Lucijan Krce nedavno je objasnio da se vježbe slažu godinama, element po element, a sada sve mora ići ubrzano.
"Imat ću vremena sastaviti vježbu i probati se natjecati s njom, ali da ću imati vremena da ta vježba bude najsigurnija, baš i neću. Mislim da će mi trebati cijela ta iduća sezona da je iskoristim baš za to da uhvatim olimpijsku formu. Mogu ja trenirati koliko hoću, ali to ništa ne znači ako ne nastupam dobro. Kažem, pokušat ću sljedeću sezonu iskoristiti za to da na natjecanjima odrađujem vježbu, pa makar i padao, čisto da postanem sigurniji."
Sve to, ipak, ne znači da dogodine na EP-u u Münchenu i SP-u u Liverpoolu neće biti konkurentan u borbi za visoke plasmane.
"Iskreno, vjerujem da hoću ako ne bude problema s ozljedama. Ipak je ostalo osam do deset mjeseci dotada. Vježba će biti dovoljno jaka, jedino ostaje to da ću nedvojbeno biti manje sigurniji nego u ovu vježbu koju sam radio dosad. Za SP je dodatan problem to što moram biti u formi već sada u veljači i ožujku jer moram odraditi svjetske kupove da bih se uopće plasirao na SP. To je neka nova fora, opet su nešto smislili bez veze i mislim da neće baš biti dugog vijeka, ali vidjet ćemo. Netko na početku godine može biti ozlijeđen i onda kasnije postati europski prvak, a dva mjeseca poslije ne smije nastupiti na SP-u. Ali, iskreno vjerujem da ću unatoč svemu biti spreman za dobre rezultate."
Znači, mogli bismo vas i dogodine vidjeti s peharom Sportskih novosti?
"Pa, ja se nadam. Bilo bi dobro da dobijem nagradu i iduće godine, pa onda opet krenem s ritmom svake dvije. To će onda biti taman za Olimpijske igre u Parizu, ha-ha."
Trener Krce rekao je da je odlika velikih sportaša da se ne zadovoljavaju jednom medaljom. Što Tina dalje motivira, je li razmišljao o tome što bi još volio postići u karijeri?
"Nisam još uspio doći tako daleko i postaviti si nove ciljeve. Kažem, previše me okupiraju te nove stvari, ta nova pravila. Ali, kao što sam rekao i odmah nakon Tokija, volio bih jednom biti europski prvak. To mi je nekako želja i cilj. A što se tiče nekih novih olimpijskih medalja, to je stvarno jako teško najavljivati s obzirom na to da kod nas u gimnastici doslovno ne znaš hoćeš li otići na sljedeće OI, bez obzira na to što si na ovima osvojio medalju."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....