Ulazak Igora Karačića u našu momčad veliki je dobitak. U kratkom vremenu Mostarac je polovio konce i preuzeo odgovornost za rezultat, a to nije uobičajena stvar s debitantima. Može se tu svašta događati, ali je činjenica da nam je jedan takav igrač jako dobro došao uz Domagoja Duvnjaka, koji je naš lider, ali se često zna pogubiti kad ga prestanu pratiti suigrači na vanjskim pozicijama.
Nije sam kriv za to, no, zato je tu Karačić koji uspijeva već u nekoliko utakmica primiriti situaciju, povezati igru, a protiv BiH biti čak i naš prvi strijelac. Na prošlim natjecanjima nam je baš nedostajao takav igrač. Vidjelo se protiv Brazila što znači njegova srčanost, okomitost u napadanju prema golu protivnika. To nam je donijelo tri gola, koja su odlučila i koja su nas odvela u kvalifikacije za Rio 2016. vrlo vjerojatno.
Možda niste primijetili, ali u nezgodnim i teškim situacijama kada je na redu finiš utakmice, Duvnjak i Karačić igraju u tandemu jer to djeluje poput “normabela”. Nije slučajno Karačić nakon Duvnjaka naš, uz Kopljara, najbolji strijelac s vanjskih pozicija, da je na ovom SP već skupio skoro tri sata igre i da je apsolutno položio.
Sam će priznati da ga je nakon stanke zbog ozljede koljena bilo strah, da mu je trebalo vremena da sve polovi, da još uvijek lovi, no, mi njegovim lovom moramo biti zadovoljni jer nam donosi rezultat
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....