Jedva je tjedan dana prošlo kako je Tyson Fury postao novi svjetski prvak u teškoj kategoriji, a Irac bi već mogao ostati siromašniji za naslov IBF-a (International Boxing Federation) koji je zaradio u meču s Kličkom.
Razlog je tipičan kada su u pitanju četiri velike boksačke organizacije (WBA, WBC, WBO, IBF) od kojih svaka kruni svjetskog prvaka - IBF želi da Fury svoju titulu brani protiv izazivača kojeg oni rangiraju kao prvog na svojoj listi, a to je Ukrajinac Vjačeslav Glazkov. Irac pak svoju titulu/e želi braniti u revanšu s Vladimirom Kličkom, što je mnogo unosniji i logičniji meč.
Koliko god da je Kličko razočarao u njihovom ogledu, devet i pol godina provedenih na tronu (i to upravo kao IBF-ov šampion) plus ugovorna klauzula koja mu daje pravo na revanš, snažan su argument u prilog ogleda Fury-Kličko II. Ako IBF zaista oduzme titulu Furyju jer se ne želi boriti protiv Glazkova (koji inače kotira kao 7. izazivač na jedinoj legitimnoj ranking listi boksača - TBRB-u) time će prvo pljunuti sebi u lice, forsirajući meč koji nitko ne želi i pritom iskazujući neoprostivo nepoštovanje prema Kličku koji je gotovo deset godina davao kakav-takav legitimitet njihovoj tituli.
U osnovi ta cijela priča nije ni bitna. Abecedne titule su u očima pravih boksačkih fanova davno izgubile značaj - u sportu koji u 17 različitih kategorija kruni preko 70 svjetskih prvaka (samo WBA ih kruni tri po kategoriji!), bitno je koga si pobijedio i protiv koga si se (i kako) borio. Uostalom, da su sve četiri organizacije prožete korupcijom i nekompetentnim članovima poznato je već desetljećima. Npr. 1999. godine tadašnji predsjednik IBF-a osuđen je za reket i primanje mita kako bi dizao ranking određenih boksača. WBC je godinama bio u džepu Dona Kinga koji je i najvećeg anonimusa mogao postaviti za prvog izazivača, dok je WBA zbog korupcije na meti novinara i javnosti još od osamdesetih godina. Šlag na tortu njihove kolektivne kompromitiranosti je podatak da su WBA i WBO svojedobno mjesecima u top 10 rangirali boksače koji su bili - mrtvi.
No, postoji i svjetlo na kraju tunela. Prije tri godine grupa eminentnih boksačkih novinara osnovala je organizaciju Transnational Boxing Rankings(TBRB) čija je misija identificirati top 10 boksača i jednog prvaka po kategoriji koristeći stroge kriterije i zdrav razum. Svi članovi su volonteri, a koliko ozbiljno rade svoj posao pokazuje činjenica da priznaju samo 6 svjetskih prvaka u cijelom boksu ukupno, a čak 11 kategorija je bez prvaka jer se po njihovim kriterijima još uvijek ne može odrediti najbolji. Da ne bude zabune, Tyson Fury je na toj listi priznat kao svjetski prvak teške kategorije.
Ta lista sve više dobiva na ugledu, mainstream mediji je sve češće citiraju i ostaje nada da će jednog dana TBRB postati jedini izvor rangiranja boksača. U međuvremenu, ako Tyson Fury baci IBF-ov naslov u smeće, bit će to nepotreban cirkus, ali na kojem mu nitko realno ne može zamjeriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....