Da je prva utakmica Zagreba i Barcelone završila remijem, bila bi to sjajna polazišna točka uoči uzvrata. Ovako, zaostatak je mali, ali svjedoči o kvaliteti gostujuće momčadi koja je ipak rukometna klasa više. Barcelona je u svim segmentima igre demonstrirala taktičku zrelost, gotovo sve što su pokazali u Areni bilo je naj, naj.
Možda konačni rezultat i nije tako loš jer bi Barçine igrače mogao previše opustiti i natjerati ih da negdje u podsvijesti pomisle: ovo smo već riješili. Tu vidim Zagrebovu priliku za iznenađenje u gostima.
Što se tiče tijeka utakmice, početak je bio obećavajuć, držalo se egal do 5-5, a onda je Danijel Šarić obranio četiri ili pet zahtjevnih udaraca koji su usmjerili rezultat. Evo još jedne potvrde da su golmani postali najvažnija karika svake momčadi. Kad imaš vratara koji dobro brani, to ulijeva samopouzdanje i sigurnost. Šarić je fantastičan vratar i čitanjem teških udaraca pokazao je svoju veličinu, što je bio prvi jezičac na vagi. Barça se nakon toga odljepila i održavala prednost sve do zadnjih minuta.
Obrana Zagreba generalno je bila dobra, agresivna i duboka. Golovi koji su stizali izvana nisu bili toliko rezultat njihovih pogrešaka, koliko Barçine kvalitete. Takve fintere kao što su Karabatić, Sarmiento ili Gurbindo vrlo je teško zaustaviti jer su nevjerojatno pokretljivi i stalno stvaraju šanse.
S druge strane odličan je bio Luka Stepančić. Osim što je zabio devet golova, njegov postotak šuta je odličan za vanjske igrače. Bila je to sigurno njegova najbolja utakmica za Zagreb koju sam gledao, još k tome protiv tako moćnog suparnika i tako dobrog golmana.
Cijeli dvoboj još nije izgubljen, prostor za iznenađenje i dalje postoji. Naravno, za to će se morati poklopiti nekoliko stvari, između ostalih i loš dan Barcelone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....