Brzina, širina i turbo Čupić - Horvat, Srbija u Umagu bez rješenja za Hrvatsku!

Hrvatska je pobijedila Srbiju u prvom od dva pripremna susreta uoči SP u Kataru. Očekivano, pokazali su naši igrači puno dobrih, ali i manje dobrih strana koje će do starta u Dohi protiv Austrije 16. siječnja trebati usavršiti. Bilo je dobre brzine u našoj igri, dobre kontrole, ali i manje dobre obrane i posebno odlučnosti u igri protiv na momente agresivne obrane protivnika. A takve na SP budite sigurni neće nedostajati.

Uobičajeno bio je Umag. Samo se protivnici uoči velikih natjecanja mijenjaju. Malo Norveška, malo Švedska, pa Tunis, pa sada i Srbija koja je zbog dobrih odnosa s našim savezom pokrila mađarsku neočekivanu pljusku. I uvijek bitno, ali ne presudno, jer presudno će biti u Kataru za koji se naši igrači u Umagu pripremaju već dva tjedna. Nikad dulje jer ove je godine i natjecanje nešto kasnije nego obično zbog pomaknutih vikenda.

Reprezentacija Srbije dočekana je pljeskom, himne su se odsvirale bez zvižduka, a to je bilo jedno lijepo saznanje za našu zemlju, jer kada se sjetimo... Ali dobro, bilo prošlo. Najbolje je bilo vidjeti da se dvorana "prepunila' što je dobra poruka igračima prije Katara.

Važnija je bila utakmica. Hrvatska je startala u postavi koja je pomalo iznenadila. Ivić na golu, u sredini obrane Kopljar i Gojun, do njih Vori. Klasika su na pozicijama bili Čupić, Štrlek i Duvnjak. Kasnije se to sve to mijenjalo, kako je tko zaslužio. Prvo je zaslužio zamjenu Kopljar zbog odlučnosti koju je pokazao, a nakon njega i Čupić koji je nakon 15 minuta nakon pet golova ispraćen pljeskom. Mijenjali su se i ostali, Ninčević za Štrleka, Horvat za Čupića, Musa za Vorija, Karačić za Duvnjaka. Reklo bi se očekivano, ali najvažnije da ritam nije padao, da smo sa 18 golova potpuno raštimali srpsku obranu. Istina primili smo malo previše – 13, posebno od Momira Ilića, ali s obzirom na to da ćemo se u obrani tek morali poloviti, nije ni čudo da nam je najbolji strijelac Lige prvaka radio probleme. No, osnovni dojam je da smo nastojali pod svaku cijenu biti brzi i u tome smo u dobroj mjeri uspjeli. U ono malo igre protiv postavljene obrane protivnika pokazali smo da će nam više odlučnosti dobro doći, mlađi poput Sliškovića i Stepančića se moraju osloboditi...

Drugi dio smo počeli s Alilovićem na golu i Brozovićem na crti. Goluža je očito želio vidjeti mladog pivota zagrebaša koji se u protekloj polusezoni nametnuo i obrambeno i napadački.

Obrana Srbije sa Ilijom Abutovićem iz Vardara nije izgledala briljantno, ali je tražila da naši igrači konstantno budu agresivni i odlučni, što s teškim nogama baš i nije bilo tako jednostavno, pa se protivnik pomalo približavao. Zato je nakon 20:17 samo nakon šest minuta Goluža pozvao time out. Tražio se duži napad, strpljenje, pokretljivost...

Marjanac je na golu zamijenio Kocića koji se u prvom dijelu slabo sastajao s loptom. Ni Marjancu nije išlo bolje, pa je sve ovisilo samo o Hrvatskoj i koncentraciji našeg napada. Ona se s dužom klupom u odnosu na srpsku podizala. A s njom i prednost. Ako je u pitanju lomljenje ritmom OK, ali stvari treba popravljati do Dohe.

Vidjeli smo i vanjsku liniju Obranović – Slišković – Stepančić i sve skupa za Srbiju je u ovom trenutku to jednostavno bio prejak ritam koji nisu mogli pratiti. Imali su dobrih poteza, ali na tome je ostalo. Hrvatska je utakmicu mirno privela kraju. Završilo je gostoprimljivih sedam razlike... Nije bio ni gas do kraja, ni obrana do kraja...